1992 – „Sad treba polagati ispite. Odeš ravno s linije, u prljavoj uniformi, ko će te oboriti …“ rekoše mi starija raja iz jedinice u septembru ’92. Nasmijem se, kontam ne znam ni jesam li završio četvrti razred jer sam iz klupe otrčao na liniju. Odem nekako do Mašinske, dignem diplomu i dokumente (začuđen što su još uvijek tu), pa na ekonomiju. Prođe malo, upisao fakultet što je svima koji su me znali bilo kao da sam osmislio AI.

Pitam neku raju na koju sam naletio šta je najbolje, kažu: “Polaži odbranu prvo, pita samo specijalni rat“. Krenem čitati između akcija u koje su nas slali, većinom pogibeljnih, i pravo me zainteresuje: prvo preuzmeš medije, pa energetske potencijale i onda porobiš zemlju. Položim ispit u prljavoj uniformi, neispavan, iz neke od akcija, ali naučim specijalni i rat i od tad stalno pratim šta se dešava. Pravila su jednostavna:

MEDIJI

– Ko kontroliše medije (finansijski ili vlasnički) kontroliše i percepciju javnosti

– Mediji pripremaju teren da sve što slijedi izgleda normalno i bez alternative

– Dovoljno je samo zbuniti ljude, ne moraš ih ubijediti

ENERGETSKA OVISNOST je prijelaz s narativa na materijalnu kontrolu:

– Ograničava političke odluke

– Stvara strah od nestabilnosti

– Utiče direktno na standard građana

– Ko drži energetiku može „ugasiti svjetlo“ i reći „motaj kablove“ bez metka

ŠIRA DESTABILIZACIJA

– Političke podjele

– Ekonomski pritisci

– Društveni konfilkti

– Krize, spontani haos

2011 – januar/februar

Kad se cijelo tržište, uključujući i moje partnere u firmi koju smo formirali da odbranimo marketing i medijsko tržište BiH, ujedinilo prije 16 godina da mene istisnu, umjesto da sankcioniraju agenciju iz Beograda (vlasnik jedan od najmoćnijih političara Srbije u to vrijeme) za dampiranja cijena, kršenje ugovora i pravila poslovanja rekao sam im da će za par godina svi pasti.

Imao sam tad 100 zaposlenih, 13 profitnih jedinica, trebao sam uduplati promet i postati ubjedljivo najveći na tržištu. Mene su prvog izabrali za napad jer ja nikad ne bih prodao svoje partnere niti pristao na rušenje bh. tržišta, ali moji partneri nisu ni u ratu branili državu kao ja, pa su njih i izabrali da učestvuju u mom rušenju. Dolazio je taj političar u Sarajevo par godina ranije i nudio mi da razbucamo te partnere koji su me prodali, ali ja stanem na njihovu stranu i pokrenemo firmu koja će nas zajedno spasiti, ali mi je na kraju dohakala.

Čini se kao pretjerivanje, ali avioni su letjeli po regiji, dolazili u Sarajevu i tražili da ja odustanem od prava zagarantovanih medijskim ugovorima. Zovnuše me partneri na ručak i kažu: “Znaš, svi su odlučili da je tako najbolje. Doletili su avionom, sastali se svi s nama dvojicom bez tebe (navedeše imena svih za koje sam mislio da to neće dozvoliti) i kažu da nađemo neku opciju s tobom. Kao kad mafija eliminira Hofu u filmu Irishman, pa pošalju onog ko ga najbolje poznaje i kome najviše vjeruje.

Samo 4 godine kasnije, srušili su i njihove agencije. Sad mi se 98% domaćih medija žali kako sve budžete drže agencije iz Beograda i Zagreba, pa je sve teže doći do para od marketinga. Klijenti iz okruženja se oglašavaju na svojim TV stanicama koje se kroz kabal gledaju u BiH, plaćaju poreze na te reklame u svojoj državi, a ovdje dolaze samo mrvice o kojim moraš moljakati agencije iz regije. Ne naslađujem se, mnogo mi je žao zbog toga, ali tako je.

Razvoj tehnologije doveo je i do promjena u vođenju specijalnog rata:

1. Prvo kroz digitalni prostor nametneš percepciju (širiš dezinformacije, manipulišeš emocijama, diskredituješ institucije, ugledne ljude, lidere, grupe, slobodne mislioce)

2. Ostvariš kontrolu nad medijima ekonomskim pritiscima i ili finansijskim injekcijama ako su „labavi“, selektivno predstavljaš situaciju, ponavljaš poruke koje plasiraš i kroz digitalni prostor

3. Podržavaš samo političke opcije koje ti se sviđaju, destabilizuješ procese, finansiraš interesne grupe i narative

4. Destabiliziraš društvo, slabiš povjerenje među ljudima, potičeš nemire, zloupotrebljavaš siromaštvu i korupciju…

5. Pritisneš kroz ekonomiju, doneseš neke sankcije, ucijeniš nekom lovom, učiniš da zavise od fondova i pipa na koje su nakačeni

6. Kibernetički preuzmeš informacije, upravljaš sistemima plaćanja, navučeš državu da na tvojim serverima pohranjuje sve podatke jedne države

2026: I gdje smo mi:

1. Svi zavađeni

2. FTV i BHT pred gašenjem, privatni mediji na infuziji (samo još par se drži)

3. Digitalni prostor u vlasništvu duopola/megapola iz Amerike uz sve veći pritisak Rusije, Kine

4. Proizvodnja struje pred kolapsom jer ovisimo o termoelektranama koje se više ne mogu obnavljati, nove ne gradimo, a i problem je karbonskog otiska i onečišćenja zraka

5. Nemamo nafte i plina, nisu se mogli dogovoriti decenijama o novom gasovodu ali su uspjeli na jednom sastanku prihvatiti da to fino preuzme američka firma koja odmah planira da pravi 3 gasne elektrane, želi ući u izgradnju puteva…

Činilo mi se, kad sam polagao ispit iz odbrane prije 34 godine, da je slaba šansa za ovako nešto. Rat već bjesni, mi smo svi drčni s ovih prostora, ali evo me s 53 godine gledam kako je moja zemlja pala. Ne od stranih sila, nego od neobrazovanih nesposobnjakovića koji su, ispostavilo se, većinom kupili svoje diplome misleći da je za bavljenje politikom potrebna fleksibilnost i pragmatičnost. Kako su se izvukli u ratu, izvlače se i sad dok mi ispaštamo. Pričaju nam o neslaganjima, kako brane nacionalne interese, ne daju ovo ili ono, dok uništavaju i ovo malo što nije palo za sve ove godine. Istina je da, svjesno ili nesvjesno zbog neznanja, igraju po notama koje su napisane kad je krenula implementacija preuzimanje ove regije. Vjerovatno prije nego sam i krenuo u srednju školu, pa nas je profesor odbrane s Ekonomije želio baš ovome podučiti. Tad je još uvijek bilo pametnih ljudi koji su znali šta slijedi.

Ko danas priča o jakoj medijskoj i kulturnoj sceni, o razvoju energetskih potencijala, razvoju servera na kojim ćemo čuvati svoje tajne i provoditi svoju digitalizaciju, odbrani od kibernetičkih i hibridnih ratova istoka i zapada, očuvanju jedinstvenog identiteta koji nam može donijeti milijarde jer će ljudi dolaziti da gledaju neku državicu u kojoj žive dobri, ali ponosni i inteligentni ljudi koji ne daju zajednički identitet, prirodna bogatstva i resurse koje su nam ostavili preci?

I da ne zaboravim, nemam ništa protiv da nas preuzmu jake nacije kad niko u ovim našim narodima ne zna izaći i pošteno reći kako smo mi odavno uhvaćeni u mrežu, filetirani, uvaljani u prezlu i sad se bacamo u vruće ulje za posluživanje na nekom jeftinom banketu. Da austro-ugarska nikad nije otišla s ovih prostora mogli smo mnoga toga spriječiti i definitvno bi odavno bili građani EU. U novom svjetskom poretku, Evropa će uvijek biti moj izbor koliko god kauboji ili istočni mislioci nudili šarenih laža.

Nisam političar, ne želim biti, nisam u strankama i ne želim biti, ne podržavam nikoga i ne bih osim ako ne krene u depolitizaciju. Pišem jer nesnosno boli glupost i nesposobnost. Moja je generacija platila životom, PTSP-om, dijabetesom, nepravdom, siromaštvom, mržnjom koja nas izjeda i ko zna čim. Nešto nas koji se držimo valjda trebamo reći šta ne valja.

P.S. Znam da je ovoliki tekst za mlade kao što je onomad za nas bio Rat i Mir, ali nadam se da će jednog dana moja djeca i svi mladi pročitati, shvatiti važnost nekih resursa i pratiti kako specijalni rat napreduje.

Piše: Ejub Kučuk