Snijeg je napadao ovih dana pa se ponovo aktueliziralo pitanje (ne)adekvatnog održavanja puteva. Neki su zadovoljni, većina nije, a mnogi su odlučili lično uzeti stvar u svoje ruke, pa je tako određeni broj mahala očišćen zahvaljujući pojedincima ili nešto većim grupama mještana.

Zahvaljujući našim vrijednim čitateljima, došli smo u posjed dokumenata koji nam pokazuju kako su se putevi čistili i održavali u onom najtežem periodu po Kalesiju – periodu agresije.

Riječ je o Planu održavanja puteva u zimskom periodu na području zone odgovornosti Operativne grupe 4, nastalom u oktobru 1994. godine, kojim je vrlo precizno definisan raspored i način održavanja i čišćenja puteva u zimskoj sezoni 1994/95.

Bio je to period kada se, sa minimalnim količinama goriva, bez adekvatne mehanizacije, sirovom fizičkom snagom i pod neprijateljskom vatrom, održavala prohodnost puteva, prije svega do prvih linija odbrane Armije RBiH, kako bi se osigurala neometana dostava sanitetskog materijala, hrane i municije.

Kao glavni alat za čišćenje puteva manjeg prioriteta uglavnom je služila improvizovana naprava, tzv. „voza“, koja bi se kačila na volovsku zapregu ili eventualno na traktor. Putevi najvećeg prioriteta čišćeni su grejderom i buldožerima koji su u tom trenutku bili na raspolaganju. Za posipanje puteva koristila se so ili šljaka koja je dovožena iz Tuzle. Za svaku dionicu puta pažljivo je pravljen proračun potrebnih MTS sredstava, a za održavanje puteva bila je zadužena civilna zaštita. Naravno, nerijetko je svoj doprinos davalo i civilno stanovništvo.

Podsjećamo još jednom – tada su sve navedene akcije čišćenja i održavanja vršene dok su iznad glava šibali meci i granate.