Problem pasa lutalica u Kalesiji već godinama predstavlja ozbiljan društveni i sigurnosni izazov koji lokalne vlasti još uvijek nisu uspjele riješiti. Svjedoci smo brojnih slučajeva u kojima su građani bili žrtve napada pasa lutalica. Nažalost, u najvećem broju slučajeva napadnuta su djeca, jer se psi lutalice najčešće okupljaju u blizini kalesijskih osnovnih i srednjih škola.

Osim fizičkih povreda, građani – a posebno djeca – trpe i psihičke posljedice nakon takvih napada. Posljednjih godina svjedočimo brojnim inicijativama, apelima i pozivima da se pronađe adekvatno rješenje za ovaj gorući problem. No, kao i mnogo puta ranije, sve ostaje samo mrtvo slovo na papiru.

Istini za volju, krajem 2023. godine, nakon još jednog napada pasa lutalica na djecu u blizini OŠ „Kalesija“, održana je tematska sjednica Općinskog vijeća. Prisustvovali su i predstavnici Veterinarske stanice Kalesija te organizacije Dog Trust. Doneseni su određeni zaključci, ali konkretnih rezultata nije bilo – problem je i dalje ostao da „visi u zraku“.

Treba napomenuti da psi lutalice ne haraju samo centrom Kalesije, već i drugim naseljima. Populacija pasa se stalno povećava, a s njom i broj napada na djecu i odrasle. Sa finansijske strane, cijela situacija se na kraju obija „nama o džep“, jer u slučajevima kada oštećeni građani traže odštetu, Općina Kalesija mora isplatiti novčane naknade. Međutim, pojedinačne odštete nisu rješenje, niti mogu nadoknaditi pretrpljeni strah djeteta.

Kao najčešće rješenje spominje se izgradnja azila, bilo općinskog, regionalnog ili međugradskog. Azil bi bio i humano i praktično rješenje, ali kao i u mnogim drugim pitanjima, i ovdje se čeka. Dokle, niko ne zna. A da se rješenje može pronaći, pokazuje primjer Gradačca.

Naime, Gradsko vijeće Gradačca je u septembru 2023. godine, svega dva mjeseca prije napada čopora lutalica na učenicu OŠ „Kalesija“, donijelo odluku o raspisivanju javnog poziva za dodjelu na upravljanje azila za napuštene životinje. Grad se obavezao da će, pored parcele od 2.384 m², mjesečno izdvajati do 5.000 KM za upravljanje azilom kapaciteta 80 do 100 pasa. Dakle, 60.000 KM godišnje – iznos koji se bez sumnje može pronaći i u budžetu Općine Kalesija. Također, nije nemoguće pronaći ni odgovarajuću parcelu. U konačnici, imali bismo jednu zaposlenu osobu više i ulice bez čopora pasa. Osim, naravno, onih koje nesavjesni građani sami dovoze kako bi ih se „riješili“.

Jučerašnji slučaj u Goraždu, gdje je osmogodišnji dječak hospitaliziran nakon napada pasa lutalica, probudio je tamošnje građane, koji su odmah izašli na ulice i zatražili reakciju vlasti. Kalesija, čini se, još čeka. Čeka da se desi nešto strašno, pa da se tek onda probudi. A tada bi već moglo biti kasno ako samo jedno dijete (ili bilo koji građanin) pretrpi nove povrede ili psihičke traume.

Od priče i praznih obećanja nema ništa. Rješenja neće doći sama od sebe. Potrebno je konačno zasukati rukave i početi rješavati probleme, barem one najurgentnije, a ovaj to svakako jeste.

Situacija s psima lutalicama u Kalesiji nije samo lokalni problem. Ona je ogledalo društvene i institucionalne nezrelosti. Godinama neriješeno pitanje ne ugrožava samo sigurnost građana, već i našu ljudskost i odnos prema živim bićima. Da bi se došlo do stvarnog rješenja, potrebna je odlučnost vlasti, aktivno građanstvo i sistemski pristup. Nekoliko stotina sterilizacija i povremenih akcija ne znače mnogo ako svakodnevno novi psi slobodno lutaju ulicama.

Ako Kalesija želi biti zajednica koja brine – mora to pokazati na djelu, ne samo riječima.