Iz štampe je izašla prva knjiga Omara Hamzića. Knjiga” Zidovi i mostovi” je nastala kao produkt stanja u bosanskom društvu, gdje autor opisuje dešavanja, prepreke, podjele, korupciju, primitivizam i viziju bolje Bosne.

“Ovo je priča o preprekama koje nas koče i mostovima koje gradimo da ih pređemo – u životu, ljubavi i svakodnevnim izazovima. Pisao sam je iz srca, vođen željom da svaka stranica bude iskrena, da vas natjera na razmišljanje i da možda pronađete djelić sebe u njoj. Ovo je moj vid borbe putem pera za bolje društvo” dodaje Hamzić.

 Roman “Zidovi i mostovi” Omara Hamzića donosi vrlo zanimljivu i uvjerljivu isprepletenu priču o drami u vihoru rata u Bosni devedesetih godina dvadesetog vijeka, piše u recenzent knjige književnik Hasan Paloš.

“U romanu se nalazi više vrijednosnih elemenata, a svaki od njih zavređuje da bude analiziran sa posebnom pažnjom. Ovo je roman silovitosti i okrutnosti ratnih događaja u Bosni, ali  i nemoći pojedinca kojeg bujice događaja nose poput lista hartije na kojoj se ispisuju ljudske sudbine. Upravo zbog  toga, Omar Hamzić otvara jednu temu teških događaja i ljudskih sudbina koje može donijeti jedan rat. To je slojevita priča ljudske nesreće koja je nametnuta  tuđom voljom. Autor u romanu Zidovi i mostovi govori o ljubavi za vrijeme vihora rata u Bosni među osobama različitih vjerskih uvjerenja.  Hamzić u ovom romanu ruši predrasude i zidove među etničkim pripadnostima, dokazujući po ko zna koji put da se prava ljubav  ne može spriječiti. U njegovoj priči postoje ljudi – dobrice koji svojom dobrotom, čestitosti i hrabrošću ruše etničke barijere” između ostalog napisao je Paloš.

Na samom početku romana do izražaja dolazi mladi Nijemac Ferdinanad koji sa humanitarnim razlogom dolazi u poslijeratnu Bosnu. Sa mladom Bošnjakinjom Almasom sklapa prijateljske veze. Almasa mu pomaže oko jezičke barijere, ali i njegovim humanitarnim zadacima. Otkopavajući jednu od masovnih grobnica Ferdinand  pronalazi ogrlicu koja je pripadala ubijenoj djevoci. Nakon saznanja da je ogrlica pripadala Emini iz jednog sela nedaleko od Goražda, njegov život će se u potpunosti promijeniti. Time počinje i zaplet ove čudne priče Omara Hamzića. 

“U ovoj knjizi autor vješto povezuje dva hronotopa: postratnu Njemačku i postdejtonsku Bosnu, te britkim perom povezuje u kompaktnu formu. Pisana kratkom, ali nadasve sadržajnom rečenicom, ova knjiga privlači pažnju (i) čitalaca koji ne preferiraju ovakvu tematiku. Bez bilo kakve tendencije da bude arbitar, iako je pitanje krivca i žrtve kristalno jasno, autor šalje prodornu i snažnu poruku pomirenja uz veliku dozu nade. Na kraju krajeva, šta je život bez nade? Upravo nada predstavlja glavnu vodilju likovima u romanu. Naravno, kroz samu atmosferu te tok fabule moguće je naslutiti fatalan ishod, ali bez obzira na postavku radnje ovaj roman ne šalje poruku da je nada zamrla. Štaviše, upravo nada, koja rađa ustrajnost, inicira promjene, što socijalne, što duhovne, te naposlijetku dovodi do rušenja Zida. Međutim, situacija u drugoj etapi fabule (onom “bosanskom” fragmentu) nije naizgled tako jednostavna. Iako se na samom početku rata nazire kontura optimizma, ista ubrzo iščezava. Rezultat nam je vrlo dobro poznat – najveći genocid nakon Drugog svjetskog rata u Europi. Zbog toga nam i lik Emine predstavlja simbol potpune golgote Bosne. Kada bi se ovo djelo preinačilo u grčku tragediju, Emina bi nosila oreol tragičkog junaka, što ona svakako jeste. Trojica prijatelja simboliziraju borbu, na koju se naš narod bespogovorno odlučuje. Nažalost, ovaj motiv predstavlja i prikaz izdaje te indolentnost svjetske politike prema žrtvi i zločinu“piše Tarik Jakubović student Medicinskog fakulteta.

Omar Hamzić ističe da je ovo tek početak jednog putovanja i zahvalan je svima koji su mu pružili podršku.