Liplje kod Zvornika ostaje upamćeno kao jedini logor u Bosni i Hercegovini koji su zarobljenici sami oslobodili. U aprilu 1992. godine, nakon dolaska Arkanovaca, uz podršku JNA, srpskih dobrovoljaca i lokalne policije, u Zvorniku je započelo sistematsko etničko čišćenje Bošnjaka. Mnogi su ubijeni, a preživjeli su utočište tražili u okolnim selima, uključujući Liplje.

U maju iste godine, pod izgovorom uspostavljanja mira, pripadnici JNA ulaze u Liplje. Ubrzo nakon toga, oko 450 civila – muškaraca, žena i djece – zatvoreno je u dvije privatne kuće koje su pretvorene u logor. Uslovi su bili stravični: premlaćivanja, silovanja, pljačka, psihička i fizička tortura. Jedna od preživjelih žena, P.S., svjedoči o višednevnom mučenju, spaljivanju plastike po tijelu i gašenju cigareta na licu.

Prekretnica dolazi kada djevojčica uspijeva pobjeći iz logora i prenosi užasne detalje lokalnim borcima. Grupa mještana, predvođena Muharemom Sinanovićem Šiškom, odlučuje se na akciju. Uprkos slabom naoružanju i bez vojnih iskustava, organizovali su noćni napad. Uz pomoć žena i mještana koji su stvarali iluziju masovnog napada, uspijevaju osloboditi logor. U akciji je poginuo jedan borac, a trojica su ranjena.

Nakon oslobađanja, agresorske snage su se razbježale. Neke su pokušale prikriti identitet oblačeći žensku odjeću. U logoru je pronađeno tijelo silovane i ubijene dvanaestogodišnje djevojčice. Ukupno je ubijeno najmanje 27 civila, a broj silovanih žena i djevojčica nikada nije precizno utvrđen.

Preživjeli logoraši Liplja imenuju brojne osobe kao odgovorne za zločine, među njima: Tihomir Jasikovac, Ljubiša i Dragiša Dragić, Milan Grujić, Cviko i Savo Antić, Dragan Bačić, Vladimir Ferko i drugi.

„Ako među prozvanima ima nevinih, neka se njihova imena očiste. No, oni koji su zločine činili, moraju se suočiti s pravdom – makar i zemaljskom“, poručuju preživjeli.

Podrinjemedia