U gradu gdje je nedavno ubijena žena i trinaestogodišnji dječak, slučajevi bilo kakvog nasilja ne smiju se ignorisati. Posebno kada nasilje bude popraćeno aplauzom i videom, što je alarm da sve ide u totalno krivom smjeru.

Naime, u Memićima je četrnaestogodišnji dječak pretučen od strane drugog dječaka. Sve je snimano, a na snimku se čuju glasovi dječaka i djevojčica koji odobravaju ono što se dešava. Dječak je završio u hitnoj, a potom i na UKC Tuzla. Osim fizičkih, zasigurno su ostale i druge posljedice.

Ovaj slučaj, nažalost, nije usamljen. On je simptom dubljeg problema – ne samo školskog, već i društvenog. Djeca koja posmatraju nasilje bez reakcije, pa još i snimaju, nisu samo “pasivni promatrači”. Oni svojim postupcima zapravo daju legitimitet nasilniku i dodatno ponižavaju žrtvu. U trenutku kad nasilje postane zabava, kad se mjeri lajkovima i brojem pregleda, izgubili smo osnovnu nit empatije i ljudskosti.

Nije dovoljno u februaru oblačiti roze majce, crtati razne crteže i istima poručivati NE međuvršnjačkom nasilju. Moramo bolje, moramo više. Treba nam više edukacija, prije svega. Djecu treba učiti empatiji, solidarnosti i hrabrosti da reaguju. Ne biti saučesnik je minimum. Biti zaštitnik – to je cilj

Nažalost, nasilje među vršnjacima nije prolazna faza. Ono ostavlja posljedice – i po žrtvu, i po nasilnika, i po društvo koje to promatra u tišini.