Obilazeći naselja u Kalesiji, danas smo se zaputili u Memiće. Lijep, jesenji dan bez padavina za popodnevnu šetnju iskoristili su i prijatelji Ibro Hodžić i Mirsad Mehmedović. Domaćinski raspoloženi, pristali su malo i porazgovarati sa nama.

“Iskoristimo lijepo vrijeme za šetnju a i malo smo bolesni pa zbog toga i šetamo. Svakako koja se i promuhabeti. Nađe se tema za razgovor. Prisjetimo se i starih dana” kažu naši sagovornici.

Kada rekoše da se prisjete nekih starih priča mi nismo odoljeli pa smo upitali kako je to bilo prije u Memićima.

” Bilo je bolje. Vjerovatno iz razloga što smo bili mladi pa nam sve bilo dobro. U ovim godinama što šta nam ne valja” kroz smijeh kaže Ibro pa nastavlja

“Nije se imalo mnogo ali se bilo zadovoljno i sretno. Danas imamo svega ali nemamo rahatluka. Nemamo duševnog mira. Nisam odavno čuo da se neko nasmije iz duše i srca“

“Ma nismo se puno igrali kad smo bili djeca. Čuvali smo stoku. Igrali smo malo lopte ali stoka je bila glavna” dodaje Mirsad.

Naši sagovornici su učesvovali u mnogim akcijama i aktivnostima koje su rezultirale boljem i kvalitetnijem životu u pomenutoj kalesijskoj jesnoj zajednici. Jedna od aktivnosti bila je i sadnja drvoreda, a zahvaljujući Muhamedu Omeroviću.

Kiša je polahko počela padati, prijatelji su nastavili sa šetnjom a mi sa svojim poslom…Naše mahale, sokaci zaista su posebne prije svega po dobrim ljudima. U svakom naselju dočekaju vas namijani ljudi koje i nepoznajete. Razmijenite nekoliko finih riječi koje su mnogo više od toga…