Iako se statistički rast prosječne plaće čini značajnim, on i dalje ne predstavlja realnu kompenzaciju za rast troškova života u istom periodu. Nažalost, i ovakva nedovoljna plaća nedostižan je san za većinu građana koji imaju niža primanja ili ih nikako nemaju

Prosječna mjesečna neto plaća u BiH za juli 2024. godine iznosila je 1.395 KM. U odnosu na mjesec ranije porasla je za 1,5 posto. Za godinu dana desetak posto, što znači da je u julu 2023. bila 1.262 maraka. Nažalost, većina zaposlenih znatno manje zarađuje.

Ekonomski analitičar Igor Gavran pojašnjava da struktura plaća u BiH nije izbalansirana i da je ovo statistički izračun a ne realno stanje na terenu. Ovakav prosjek dobijen je zahvaljujući malom broju veoma visokih primanja u javnom sektoru, finansijama, telekomunikacijama i drugim oblastima.

Stopostotni rast, a opet ispod prosjeka

Najplaćeniji radnici u julu ove godine bili su oni koji rade u djelatnosti „Informacije i komunikacije“, koji su u prosjeku primili plaću od 1.982 KM. Zatim, u finansijama i osiguranju sa 1.944, te u proizvodnji i snabdijevanju električnom energijom, plinom, parom te klimatizaciji sa 1.924 maraka. Prosječnu plaću ispod hiljadu maraka imali su radnici u djelatnosti pružanja smještaja, te pripreme i usluživanja hrane, i iznosila je 913 KM, podaci su Agencije za statistiku BiH.

Najveći rast plaća u posljednjih deset godina zabilježen je u administrativnim i pomoćnim uslužnim djelatnostima. U 2014. bila je 536, a u ljeto ove godine 1.189 KM. Udvostručena je i u prerađivačkoj industriji, gdje je sa 585 porasla na 1.127 maraka. Slično je i u građevinarstvu, gdje su radnici primali 538, a u julu ove godine 1.049 KM, te u trgovini na veliko i malo, gdje je za deset godina uvećana sa 582 na 1.095 maraka. Međutim, i uz stopostotni rast, i dalje su ispod prosjeka.

Plaće su od 2014. do 2018. stagnirale ili su blago uvećavane, a tek u posljednjih šest godina vidljiv je napredak.

-Iako se statistički rast prosječne plaće čini značajnim, on i dalje ne predstavlja realnu kompenzaciju za rast troškova života u istom periodu čak ni za one koji stvarno primaju ovakvu plaću. A, nažalost, i ovakva nedovoljna prosječna plaća je tek nedostižni san za većinu građana koji imaju niža primanja ili ih nikako nemaju – kaže Gavran za Fokus.

Čokolada postala luksuz

Tome najbolje svjedoči Sindikalna potrošačka korpa za četveročlanu porodicu koju svakog mjeseca objavljuje Savez samostalnih sindikata BiH. Ona je za juli ove godine iznosila 2.977 KM, a već sljedećeg mjeseca uvećana je za čak 400 maraka. Samo za hranu potrebno je izdvojiti trećinu ovog novca, ili oko 1.300 maraka.

-Posebno su dramatične promjene cijena esencijalnih proizvoda koje daleko prevazilaze zvaničnu statistiku i prosječne vrijednosti koje ona iskazuje. I samim time čak i preživljavanje postaje izazov sve većem broju građana. Normalan život koji podrazumijeva i zdravu ishranu i rekreaciju i kulturne sadržaje i odmore i sve ostalo što svako od nas želi, odavno je mnogima nedostižan – kaže Gavran.

Statistika govori da je riža u posljednjih šest godina poskupjela sa 2,9 na 4,5 maraka, kilogram hljeba sa 2,1 na 3,6 KM, a junetine bez kosti sa 13 na 20,3 maraka. Za litar mlijeka 2018. godine trebalo je izdvojiti 1,4 a sada čak 2,3 KM. Cijena jaja i šećera je udvostručena, a čokolada je postala luksuz. Za samo 80 grama potrebno je izdvojiti od 2,4 do 3,6 maraka. I mogli bi dalje nastaviti ovaj niz, ali nema potrebe, jer građani sami najbolje znaju kakvim se kombinatorikama moraju služiti kako bi uspjeli sastaviti kraj s krajem.

Uvozimo još jeftiniju radnu snagu

Gavran ukazuje da je poseban problem to što je rad u proizvodnim djelatnostima, gdje se stvara nova vrijednost, i sektorima usluga, gdje se najnapornije radi, daleko manje plaćen od poslova u javnom sektoru, telekomunikacijama ili finansijama. Time se pokazuje da se rad ne cijeni, a radnici potiču na iseljavanje jer znaju da će biti daleko bolje plaćeni izvan BiH.

-A onda poslodavci, umjesto da zadrže radnike višim primanjima i boljim uslovima rada, traže uvoz još jeftinije radne snage iz zemalja poput Bangladeša, Nepala, Pakistana i sličnih. Istovremeno, vlasti ne čine ništa da omoguće značajniji rast primanja i osiguraju bolje uslove rada odgovarajućom regulativom. Odavno obećana fiskalna reforma i dalje je na čekanju. U sadašnjim okolnostima gube i radnici i pošteni poslodavci koji pružaju najviše što mogu, a profitiraju oni koji eksploatišu radnike i ostvaruju ekstra profit. Naravno, na dobitku su vlasti kojima i rast primanja i rast cijena idu u prilog zbog rasta javnih prihoda – naglašava Gavran.

Nažalost, prognoze nisu dobre ukoliko ne bude nikakve intervencije vlasti te možemo očekivati nastavak istog trenda. U skladu sa rastom troškova života povećavat će se najviše plaće, a oni poslodavci koji ih jedva isplaćuju ostat će na tim nivoima ili ih minimalno povećati.

-Prosjek će rasti ali ispod stope rasta troškova života, a inflacija će se nastaviti jer na zloupotrebe i neopravdana poskupljenja se nije reagiralo ni do sada, pa nema razloga da oni koji su na tome zaradili tako i ne nastave – zaključuje Gavran.

Piše: S. Karaica/ Fokus.ba