Svojim slikama na raznim kolonijama Selma nam je privlačila pažnju. Uvijek nasmijana i raspoložena dok radi nije prošla neopaženo, međutim ozbiljniji razgovor o njenom radu izostao je do sada. Možda je ovo i najbolje vrijeme da predstavimo Selmu Suljkanović iz Rainaca Donjih, dvadesetogodišnju studenticu druge godine Medicinskog fakulteta u Tuzli. Od malih nogu Selma gaji ljubav prema slikanju. Posljednjih 6-7- godina slikanje je postalo njen, kako kaže, ne tako mali hobi.

“Prvo je to bilo crtanje, naravno, ali sa vremenom je počeo ozbiljniji rad kako je moje interesovanje raslo za drugim tehnikama i oblicima slikarstva. “Pravi” rad je definitvno počeo i postao ozbiljan upoznavanjem, mog sada mentora i dobrog prijatelja, Adila Mešanovića. U ovoj priči svakako trebam spomenuti meni drage osobe koje su inicirale taj susret, prije svega Esada Spahić, zatim Muhamed Džananović. Prvi pristup radu sa akrilom na velikom platnu bila je kolonija u Džafićima, ujedno i moja prva kolonija kada sam dobila priliku da radim sa drugim bosanskohercegovačkim slikarima kao ravnopravni član likovne kolonije. Tada kao neko vrlo neiskusan u odnosu na akademske i slikare amatere sa dugogodišnjim iskustvom, obuzeta sam bila tremom i odjednom nije više bilo lahko povući kistom po platnu. Međutim, vremenom se naučimo da nijedan početak nije lagan, da su nerijetka razočaranja u radu i da uvijek treba tražiti pozitivnu nit. A opet, u svemu tome, najbitnija je podrška vama bliskih ljudi i onih koji u vama vide potencijal. Stoga sam zahvalna, prije svega, svojim roditeljima što me nikada nisu sputavali na putu umjetnosti, što su udovoljavali luckastim zahtjevima jedne tinejdžerke i pomagali da ispuni svoje želje, zatim i prijateljima koji su cijenili moj rad. Moj mentor svakako da mi nikada nije dopustio da se omalovažim i bodrio me da idem dalje, učeći me kako o slikarstvu tako i o mnogo čemu iz života, tako sam stekla raznovrsno znanje i istinski dobrog prijatelja. Stoga i uzgred tremi, uz dobro društvo i postepeno opuštanje u radu, sa svake kolonije sam ponijela lijepe uspomene i osjećaj ispunjenosti. U svemu tome sam shvatila – da sam tek na početku(!), da nikada nećemo sve naučiti i da uvijek ima mjesta za rast i napredak. Svaka naredna slika je bila za mene novo iskustvo, a potezi su postajali lakši, sigurniji… kao i moje samopouzdanje u rad. Slikanje je bilo i ponovo postalo moje sigurno mjesto, nešto za što u posljednje vrijeme teško nalazim vremena, ali se svakako trudim da na to ne zaboravim” kazala je Selma za portal NEON Televizije.

Kao pratnja mentoru Adilu, učestvovala je na mnogo kolonija: u Džafićima, KLIK u Kalesiji, kolonija na Vršanima, u Kozluku, Živinicama, Kladnju, Zvorniku. Sa sestrom je 2020. godine bila dio projekta “Škola slikanja” koja u Kalesiji prati već četvrtu generaciju mladih umjetnika i zaljubljenika u slikarstvo. Svakako u školi su i starije genracije koje sa mentorom Adilom žele nadograđivati svoje znanje.

Naša sagovornica 2021. godine postala je i član Udruženja likovnih umjetnika TK (ULUTK) i time postala najmlađi član pomenutog Udruženja.

“Međutim, napredak se ostvaruje tek kada u vlastitom radu uvidimo sve ono što se može poboljšati, što može i treba bolje. A upravo, sve te sitnice na kojima treba da se radi i dorađuje predstavlja ono što me motiviše za dalji rad. Od svih tehnika koje sam imala priliku probati, najviše sam se pronašla u radu sa akrilom, ali sam uvijek raspoložena i za rad sa drugim tehnikama. Smatram da se nikada ne treba ograničavati i da dok se ne suočimo sa nepoznatim ne možemo reći da nam ”nešto ne ide” ili ”nije za nas”” dodaje Selma.

Za Selmu njen mentor Adil Mešanović,koji ju je upoznao 2020.godine kaže:

“Pregledavši njene ranije radove shvatio sam da ta vedra i nasmijana djevojčica ima potencijala i talenta za slikanje. Ono što posebno krasi našu Selmu jeste velika volja i želja za učenjem, te čista i neopisiva ljubav prema slikarstvu. Selma je marljiva, odgovorna, spremna prihvatiti savjet i konstruktivnu kritiku i to primijeniti u svom radu, tako da mi je bilo veliko zadovoljstvo prenositi znanje na nju i s ponosom gledati kako polahko i sigurnim koracima korača stazama slikarstva. Kroz školu slikanja pri BKC-u Alija Izetbegovic Kalesija smo prošli skoro sve crtačke i slikarske tehnike tako da s pravom mogu reći da Selma najveći afinitet i sklonost ima prema tehnici slikanja akrilom. Posebno me raduje činjenica da je Selma uzela učešće na mnogim likovnim kolonijama širom naše zemlje te i na taj način sticala znanje i iskustvo, a sa druge strane bila je i najmlađi član ULU TK. Od Selme očekujem da nas ako Bog da u skorije vrijeme počasti svojom prvom samostalnom izložbom slika, te joj od srca želim mnogo uspjeha na svim poljima života jer to nasa Selma zaslužuje.”

Akril na platnu

Akril na papiru

Rad olovkom i drvenim bojama

Akvarel na fabriano papiru