U Hajvazima je danas obilježena 32. godišnjica od počinjenog zločina.

Sjećanja ne blijede, a obaveza je da svaki dan se sjećamo najhrabrijih sinova, kao i svih nevinih žrtava agresije u periodu od 1992-1995. godine, poručeno je.

Tim povodom danas je na lokalnom mezarju proučen Jasin, a uprličen je i obilazak spomen obilježja, gdje je položeno cvijeće.

Dvojica šehida su poginula 6. maja a dvojica 8. maja 1992. godine. To su Karić Sead, Omerović Bajro, Avdić Salko i Karić Ćazim. Osim njihovih imena, na spomen obilježju u Hajvazima ispisana su imena još 20 šehida.

Mještani Hajvaza danas su se posebno prisjetili onih koji život dadoše za odbranu domovine. Prisjetili su i dana kada su morali napustiti svoje domove, ostaviti ono što su gradili i stvarali.

Cilj obilježavanja godišnjice jeste čuvanje sjećanja na ono što se dešavalo na ovom području od 1992-1995. godine, te sjećanje na žrtve proteklog rata, ubijene i nestale.

Od zločina u Hajvazima prošlo je 32 godine, ali bol i tuga nisu prošli. Majke koje su izgubile svoje sinove nisu prestale plakati, sinovi još uvijek pate za gubitkom oca.

Džamija u Hajvazima početkom rata 1992. nije bila potpuno minirana. Porušena je bila samo munara. U sklopu džamije se nalazila i biblioteka.

Nakon što je potpisan Dejtonski mirovni sporazum 1995., srpski agresori džamiju su minirali i srušili do temelja.