Mnogo puta smo se uvjerili u istrajnost u postu naših djedova i nena i u svojim poznim godinama. Upravo jedan takav primjer, želje i volje, donosimo iz Bulatovaca u kojima smo posjetili Saliha Dugonjića (87).

Kada je Salih, kao desetogodišnjak, počeo da posti Ramazan nije znao šta znači post, znao je samo da mu roditelji zabranjuju da jede. Međutim, kako je vrijeme odmicalo i Salih odrastao ramazan i post usadili su se u njegovo srce.

“Kad smo išli u mejtef hodža nam je objašnjavao što se to posti, šta to znači. Ja sam malo pomalo učio. Pa sam vidio kako otac posti, kako mati i tako sam i sam počeo.” kaže Salih.

Iako se Salih kroz život uglavnom bavio poljoprivredom i radio na poljoprivrednim mašinama, što je iscrpljujući fizički posao, on nikada nije mrsio. Kaže kako nije ni pomišljao na to, niti mu je kad bilo teško postiti.

Njega zdravlje dobro služi, može se pohvaliti kako je svega nekoliko puta u životu posjetio doktora. On čak nema nikakvu terapiju, svi njegovi nalazi su uredni.

“Ne pijem nikakve lijekove, snaha mi nekad daje paracetamol ako se prehladim. To je sve.” priča on. Salih sada ima 87 godina i ovogodišnji ramazan će biti njegov 77. u nizu kojeg će zapostiti i nada se ispostiti.

Salih je i jedan od najstarijih stanovnika Bulatovaca.