Piše: Dr. Asim Mehmedović

Kalesija je relativno mala opština u Bosni i Hercegovini, koja se odlikuje nekim svojim specifičnostima. Od samog postanka je važila za rasadnika dobrih sportista. Fudbal se konstantno igra kako na gradskom stadionu, tako i u većini većih mjesnih zajednica. Kalesijski sportaši su prepoznatljivi u borilačkim sportovima, kik boksu i karateu, u čemu su kalesijski borci zauzimali visoka mjesta na balkanskom i evropskom nivou.

Ali ono po čemu je Kalesija posebno prepoznatljiva u odnosu na ostale gradove u Bosni i Hercegovini je odbojka. Taj sport se u Kalesiji počeo razvijati u toku rata i konstantno se održava na visokom nivou i danas. Trenutno u Kalesiji egzistiraju tri odbojkaška kluba a to su Odbojkaški klub Bosna, Ženski odbojkaški klub Bosna i Odbojkaški klub invalida 23. maj Kalesija. Muški odbojkaški klub se takmiči u Premijer ligi Bosne i Hercegovine, dok ženski odbokajški klub i klub invalida se takmiče u Super ligi Federacije Bosne i Hercegovine.

S obzirom na skroman kapacitet opštine i zahtjevne troškove koje spotrsko takmičenje iziskuje, mi u Kalesiji osjećamo veliko zadovoljstvo da imamo odbojku u svom gradu. Građani Kalesije su vezani za svoje odbojkaške klubove i prisustvuju utakmicama uz jaku podršku sa tribina.

Zbog svega rečenog, mnogi Kalesiju s pravom nazivaju ,,grad odbojke”, što Kalesija i jeste.

Odbojku kao sport volim od djetinjstva. Kada sam bio u životnoj dobi da bih mogao trenirati odbojku, u tom vremenu ona se nije igrala u Kalesiji, zbog čega sam bio uskraćen da se posvetim tom sportu. U srednjoj medicinskoj školi smo često imali turnire, gdje sam igrao za svoje odjeljenje i ekipu razreda kojoj sam u tom momentu pripadao. Kada smo za Dan škole imali turnir, naša ekipa je kao selekcija prvog razreda osvojila prvo mjesto. Na takmičenjima uposlenika u zdravstvu Tuzlanskog kantona igram za ekipu Doma zdravlja Kalesija, osim 2007. i 2008. godine kada sam igrao za Dom zdravlja Živinice, gdje sam tada bio uposlen. Prije dvanaest godina pozvao me predsjednik skupštine Odbojkaškog kluba Bosna Kalesija, da budem klupski ljekar u timu. Pored velikih redovnih obaveza na poslu i dežura, imao sam i angažman u Fudbalskom klubu Mladost 78, koji je počeo ponovo da djeluje nakon gašenja Fudbalskog kluba Crni Vukovi Vukovije, morao sam razmisliti nekoliko minuta.

Zbog velike ljubavi koju sam osjećao prema tom sportu, ponudu sam prihvatio i postao dio kolektiva Odbojkaškog kluba Bosna Kalesija. Dolaskom u klub, osjetilo se da je bila prisutna trenutna kriza iz koje se klub postepeno izvlačio. Članove uprave kluba i neke igrače sam djelimično poznavao. U klubu sam osjetio veliko poštovanje od članova uprave, trenera i igrača. Tadašnji trener – igrač bio je Fahrudin Burek, vrsni igrač i sportista. Fahrudin je bio i moj džematlija, kada sam klanjao teraviju u Jeginovo Lugu. Želim istaći da je Fahrudin za vrijeme mjeseca ramazana postio, dolazio na treninge i igrao klubske utakmice. Za takvo nešto čovjek mora biti jak karakter, sa puno morala i vjere.

Fahrin tečić, Bajro Suljkanović koji je bio od samog početka u Bosni i danas je tu. Kada sam upoznao neke odbojkaše iz drugih gradova Bosne i Hercegovine, prvo što su me pitali ,,znaš li Bajru Suljkana”. Kao i sve drugo što se ne dešava slučajno, tako i to pitanje ima svoju svrhu i opravdanost. Zato što Bajro nije bio samo odbojkaš i član uprave Bosne Kalesija. Od Bajre odbojku, Bosnu i Kalesiju ne možete rastaviti, kao dušu od tijela. Jer to ne bi više bio Bajro, nego ono što je od njega ostalo. Kao vrsni informatičar, vodio je i školu informatike vikendom. Ali problem se pojavi, kada je na programu utakmica, a nastava zakazana. Mnogi bi određivali šta im je preče, ili taktizirali pa jedan vikend odbojka, drugi informatika. Bajro nije nikada imao dilemu. Uvijek bi otišao na odbojku, a kolegu bi angažovao uz naknadu iz vlastitog džepa da održi njegove časove. To je samo dio sportskog entuzijazma, koji mogu samo pravi sportisti izgraditi.

Još jedan igrač iz te početne plejade, koji je u Odbojkaškom klubu Bosna ,,sve”, od trenera, predsjednika, moraliste, domara, vozača i sve što treba, samo da igrači budu zadovoljni. To je naš Adnan Karić, za koga se u nekim teškim utakmicama kao ljekar zabrinem. Nekada imam osjećaj, da samo što ne uđe u teren da igra, zbog jednog jedinog razloga. A to je, da se ostvari pobjeda.

Mnogo je bilo interesantnih utakmica za vrijeme mog angažmana u klubu. Istakao bih utakmice završnice Kupa Bosne i Hercegovine 2012. godine u Brčkom, gdje je ekipa Bosne Kalesija u polufinalu pobijedila ekipu Napretka iz Odžaka. Nakon dva dana igrala se finalna utakmica protiv ekipe Mladosti iz Brčkog, koja predstavlja najtrofejniju ekipu u državi. Na finalnoj utakmici je bio prisutan veliki broj navijača iz Kalesije, koji su doputovali u dva organizovana autobusa Hankom tursa i velikim brojem privatnih vozila. Bosna je imala veliku podršku i odigrala odličnu finalnu utakmicu, ali je kvalitet bio na strani Mladosti Brčko. Mi smo bili presretni osvajanjem drugog mjesta u kupu Bosne i Hercegovine, svjesni kapaciteta ekipa iz velikih gradova Bosne i Hercegovine.

Utakmica koja mi je bila najinteresantnija, je utakmica kupa, koja se igrala u Kalesiji protiv ekipe OK 7 Lukavac. Bosna je tada igrala u Superligi Federacije Bosne i Hercegovine, a Lukavac je igrao Premijer ligu sa tri reprezentativca Bosne i Hercegovine u svojim redovima. Ekipa 7 Lukavac je tada bila na drugom mjestu u Premijer ligi Bosne i Hercegovine iza Mladosti Brčko i na toj utakmici našoj ekipi nisu davane nikakve šanse. Tribine su bile maksimalno popunjene i utakmica je počela lošim tokom za Bosnu Kalesija. Vrlo brzo rezultat je glasio 0:2 za ekipu 7 Lukavac i nije bilo nikavog znaka u igri da bi se mogla desiti neka prekretnica. Srednjaci iz Lukavca su bili velika enigma za našu odbranu. Bolje rečeno sve su prošli.

Kada je počeo treći set u razgovoru sa delegatom nismo mogli očekivati bolju igru. Tokom trećeg seta ekipa Bosne je sve bolje igrala i dobila treći set. U četvrtom setu, korektor Bosne Jasmin Požegić je počeo igrati, kao igrač iz neke druge galaksije. Savršene lopte tehničara Aldina Džafića su bile veliki mamac za Požegu, koji je ,,razbio” Lukavac u četvrtom setu. Svi igrači Bosne su ličili na ,,spajdermene”, što se može i danas naći na društvenim mrežama i pogledati. Na tribinama se više nije moglo osjetiti je li to navijanje ili juriš na pobjedu, koja je bila još uvijek neizvjesna. Nakon rezultata 2:2, stiče se dojam da ekipa koja je sustizala zaostatak, već u stanju umora i da se prednost daje ekipi koja je imala vodstvo. Igrao se peti set, koji je nakon velike borbe Bosna dobila i zabilježila pobjedu protiv favorizovanog Lukavca i prošla u dalji krug kup takmičenja.

Kada sam stigao kući, bilo je već kasno i svi su zaspali. Suprugu sam probudio, jer nisam se mogao smiriti dok nisam neke detalje nekoliko puta ponovio. Otišao sam u kuhinju i na stolu pojeo oko kilogram mandarina od radosti, nervoze, vjerovatno i psihičke iscrpljenosti, zbog neizvjesnosti koja je trajala. Slično se i Adnanu kod kuće desilo da je budio čeljad, da im priča kakva je bila utakmica. Ta ljubav prema odbojci postane i sastavni dio psihe čovjeka.

Kada mi na pregled dođe mlad momak sa fizičkim predispozicijama za odbojku, obavezno pitam lično ili roditelje da li trenira odbojku, uz komentar o koristi sporta za zdravlje. Početkom 2018. godine, naš klub je dobio veliko sportsko, ljudsko, naučno, moralno i svako drugo najbolje osvježenje. Želju da bude dio našeg sportskog kolektiva izrazio je i Doc. dr Edin Glogić, koji se izgradio u velikog sportskog radnika i trenera. Po zanimanju ekonomista, zaljubljenik u sport, uz pravu raju brzo je bio prepoznat od čelnika saveza i za kratko vrijeme imenovan za direktora muške odbojkaške reprezentacije Bosne i Hercegovine. 2018. godine Odbojkaški klub Bosna Kalesija se plasirao u Premijer ligu Bosne i Hercegovine.

Nakon izlaska komisije Odbojkaškog saveza, saznajemo da sala Mješovite srednje škole Kalesija, ne ispunjava uslove za takmičenje u tom rangu. Svi mi koji smo oko kluba, bili smo svjesni da imamo veliki problem. Morali smo igrati u nekoj drugoj opštini i najpristupačnije je bilo rješenje Sapna. To je bila teška godina za nas kako zbog treniga, utakmica, tako i nedostatka kalesijske publike. 2020. godine Odbojkaški klub Bosna Kalesija, se ponovo plasirao u Premijer ligu Bosne i Hercegovine. Ovaj takmičarski ciklus se igra u Kalesiji, te uz jak igrački kadar i dobru podršku uprave, lokalne zajednice i navijača očekivali smo dobar uspjeh u takmičenju. I ne samo da smo napravili dobar uspjeh, već smo krupnim slovima ispisali istorijske činjenice odbojke u Bosni i Hercegovini.

U prvih pet kola Premijer lige Bosne i Hercegovine, ekipa Bosne iz Kalesije je ostvarila pet pobjeda, što se do sada nikada nije dogodilo u historiji ovog kluba. Između ostalog, u tih pet ostvarenih pobjeda je i pobjeda protiv ekipe Kaknja, koju naši odbojkaši do tada nisu nikada zabilježili. Uspjesi koji se vežu za 2020. godinu, nisu mogli doživjeti veliku publikaciju, zbog pandemije uzrokovane korona virusom. Utakmice su igrane u sali, bez prisustva publike, što je veliki hendikep za naš grad i naše navijače. Ali to su stvari na koje mi ne možemo utjecati, već se moramo prilagoditi i propisanih mjera pridržavati.

Ovaj klub je našoj domovini poklonio i nekoliko reprezentativaca. Za seniorsku ekipu Odbojkaške reprezentacije Bosne i Hercegovine, nastupali su naš libero Damir Mehmedović i Rusmir Halilović. Rusmir Halilović je ranije igrao tehničara u našem klubu, da bi kao kvalitetan igrač uspješnu odbojkašku karijeru nastavio u Francuskoj. U juniorskoj odbojkaškoj ekipi reprezentacije Bosne i Hercegovine, prije deset godina nastupali su naš tehničar Aldin Džafić i korektor Jasmin Požegić. Za istu ekipu naš klub je prije tri godine poklonio dva kvalitetna igrača. Za juniore Bosne i Hercegovine iz Kalesije nastupali su, srednji bloker Kenan Hasanović i primač serve Ahmet Omerović. Prije godinu dana za Juniorsku reprezentaciju odbojke na pijesku, Bosne i Hercegovine, iz Odbojkaškog kluba Bosna Kalesija nastupali su Ensar Mešić i Ahmet Omerović. Krajem 2020. godine ponovo je ispisana istorija u našem klubu. Tri igrača iz OK Bosna, su pozvana u reprazentaciju Bosne i Hercegovine.

Ambasadori Kalesije i Bosne i Hercegovine postali su Damir Mehmedović, Irfan Kovačević i Mensur Alić.

Irfan Kovačević je proglašen za sportistu godine Opštine Kalesija za 2020. godinu, a to priznanje su ranije ponijeli Jasmin Požegić, Damir Mehmedović, Mirnes Idrizović, Mensur Alić, Mirza Tubić, Sabahudin Burek i Selmir Bešlić.

Odbojkaški klub Bosna je jedna velika, zdrava porodica, dobrih momaka, koji vole sport, druženje, uspjeh. Nije uvijek situacija u sportskim kolektivima takva, da se osjeti tolika bliskost, opuštenost i međusobno uvažavanje igrača i članova uprave, kako onih iz Kalesije, tako i onih igrača koji dolaze iz drugih gradova Bosne i Hercegovine. Nama u Kalesiji, naš klub puno znači i osjećamo se sretnim, koliko god pomognemo da on postoji i djeluje, kako zbog nas koji smo tu, tako i generacija koje u budućnosti dolaze.

Za svoj angažman sportskog ljekara u ovom klubu, mogu reći da se ne smatram, isključivo dijelom jedne tehničke službe, koja spada u dio obaveza koje jedan domaćin prije početka susreta mora ispuniti. Lično smatram, a vjerujem da igrači i uprava to mišljenje sa mnom dijele, da u ovom klubu predstavljam nešto više od klupskog doktora. Pokušavam biti maksimalno prisutan na psihološkom planu, na polju sprečavanja pojave infekcije, naročito COVID- a 19 kod naših igrača, što je bio čest slučaj u sportskim kolektivima.

Meni, kao i kompletnoj kalesijskoj raji, ovaj klub mnogo znači i sretan sam da predstavljam dio jedne cjeline, koja je davala svoj doprinos na očuvanju rada, održavanju sportskih aktivnosti i budućih djelovanja na polju sporta u našoj lijepoj Kalesiji i njenoj okolini. Kalesija predstavlja “magnet” za mlade odbojkaše iz Sapne i Zvornika, koji su dio našeg kolektiva.