Trenutni čitaoci imaju profil na Fejsbuku. Svi. I nije u pitanju posjedovanje šestog čula s moje strane, nego činjenica. Ova društvena mreža nekima je postala dio života a slabim i neotpornim na savremenost, cijeli život.
Globalni je problem, pomirili se mi s tim ili ne.
Neću zanijekati da je Fejsbuk revolucionarna stvar što se tiče komunikacije. Postavljamo slike, statuse, chatamo, lajkamo, komentarišemo, radimo sve što nam srce želi no ni svjesni nismo da gubimo kontrolu nad vlastitim životom a i privatnosti je sve manje i manje. Novi ‘Timeline’ koji Fejsbuk uvodi za koji dan će tek biti tema o kojoj će svi brujati.
No bez obzira na upozorenja, rijetki će se usuditi deaktivirati svoj korisnički račun, ali niko nije svjestan da time, osim što postajemo slobodni na neki način, naše vrijeme će postati duže, a možda nam u međuvremenu padne na pamet da pročitamo koju knjigu odnosno da pametnije iskoristimo svoje vrijeme.
Fejsbuk nas je sve doslovce zarobio. Prošle godine ako bismo htjeli napustiti Fejsbuk, oni bi nam ponudili dvije sedmice ‘odmora’ odnosno ako se nakon dvije sedmice ne bi prijavili ukucavši e-mail i šifru, svi naši podaci bi bili izbrisani i morali bi praviti novi račun. Danas, ukoliko želimo napusiti Fejsbuk, naš račun odnosno profil će postojati zauvjek. I kroz dvije godine ako bi ukucali e-mail i šifru, vratili bi nas na naš profil, što znači da oni pohranjuju sve, odnosno, oni znaju sve. Neki čak smatraju da nas Fejsbuk poznaje bolje nego mi sami sebe.

Na nama je da biramo koliko biti eksponirani svima i svačemu, no koliko god Fejsbuk bio medijski prisutan i promovisan te dostupan svima, trebamo znati da je Fejsbuk poput bolesti, zarazne i neizliječive.

Hazim Hadžić