Sjedi odmori. Da ti ispričam priču !

Jednom se jedan moj komšija šćio da ubije. Onako iz dosade. Dobro nije baš iz dosade, više zbog žene jer ga je ostavila i pobjegla sa ajforcima. Tačnije preudala se za nekog crnca . Tako on jedno jutro ostavi sinovima pismo da će se baciti sa obližnjem litice i skratiti sebi muke. Sreća sabahile namah vidio jedan sin to pismo i trk za babom. Al kako je on za babom tako za njim i njegov brat i cijelo selo a među njima i baksuz Nusret . Za čas se u šumi oko čovjeka okupilo naroda, tolko nisi mogao viđeti ni na koridi u Čevljanovićima.

Nasta frka, cika, trka, jedni galame na njega drugi ga mole, dok sinovi plaču. Kad god bi krenuli prema njemu on bi se zanjihao i govorio bi glasno : Ne prilazi hitit ću se. A oni jadni šta će čim zaprijeti povukli bi se i tako par puta. U jednom momentu zapali komšija cigaru i reče da mu je to posljednja i da će se baciti sa litice čim je ispuši.

Počeše sinovi opet plakat, narod poče moliti kad u cijeloj toj frturmi pred narod stade nesretni Nusret, raširi ruke u vis, i obrati se narodu :

-“Neće se on baciti šta vam je ljudi. Sve on folira”.

-“Hajd, biži tam nalete jedan, hoćeš belaj da napraviš”- javi se odnekud nekakva nena.

-“Ama ljudi neće se baciti šta vam je nije toliki hajvan, ne znate vi kako treba s njim”, još jednom ponovi Nusret al ga opet oštrim glasom nana dočeka:

-“A kako treba?”, ovako- reče Nusret te se okrenu prema onom čovjeku i upita ga:

-“Hoš se hitit?”,
-“Hoću”, odgovori čojk.
-“Pa hiti se više”, reče Nusret, iskad se čojk stvarno hiti.

Gleda Nusret trlja oči ne vjeruje kad po sela krenu prema njemu golim rukama da ga zadave, a po sela potrča prema onom hudniku što se prije pet sekundi strmopizdio niz liticu. Šta će kud će vidi Nusret valja bježat i otisnu se niz brdo a po sela za njim:

-“Sačekaj šejtane, sačekaj da te razgulimo”, čuo ih je kako su u glas govorili dok je šprinto. Jedva im je umako. Pet mjeseci niko nije znao đe je Nusret, pojavio se tek kad je sazno da je žrtva preživjela.

Jest ono da su mu umjesto kostiju u rukama i nogama sada šipke i jest ono da su mu izvadili slezenu, ali bitno je da je živa glava ostala. Ha jel.

Samir Čenga Hasanović !