02.mar.2011
Zaista, jedina moja,
kad se život pogleda
i sa one tvoje ljepše strane,
vidiš da je zaista, trenutno.
Ovo naše vrijeme koje živimo
je i dobro i nije,
zavisi šta u njemu radimo.
Znam jednu stvar:
ono juče što sam radio nije prošlost.
Kad preselim , to prošlo me čeka.
Ljubavlju istrošena ova tijela od zemlje
kako li podnose udarce života?
Ko grumen zemlje nas voda nosi
sa izvora do morske obale,
kroz brzake, virove, klisure.
Od grumena sa izvora
dodje sitni pijesak na morske obale.
A vidjela si,
na ovom svijetu nema riznice, nit’ blaga
da nisu po njemu polegle zmije.
U tim borbama,
mi smo samo šegrti mudrosti strpljenja.
Čekat’ se ne zna, žurit se ne smije
a vrijeme je, samo dok ga ima.
I zato,
kad ljudi budu tražili spas u molitvi,
ti potraži hlad pametna čovjeka.