U Gornjim Raincima u općini Kalesija, ondje gdje Podrinjci prognani iz svojih domova napraviše naselje od 450 kuća i odmilja ga nazvaše Malom Kamenicom, jedan je čovjek snio o izgradnji hiže. Zaljubljen u bosansko srednjovjekovlje i Bošnjane koji su bespućima ovim beznadno gazili, u stećke i hiže, u bosančicu i stare bosanske gradove, pisac Azir Šabić odlučio je izgraditi Hižu dobrog zbora.

“Mi ovdje imamo problem kada odemo na kahvu, jer od buke ne možemo voditi pristojan razgovor. Ja imam svoje društvo koje je orijentirano prema književnosti. Tu su Fajko Kadrić, Fahrudin Sinanović, Mehmed Đedović, Fadil Živčić, Mehmed Hodžić… Kada se sretnemo, mi razgovaramo o tome ko šta čita, ko šta piše, na čemu trenutno radimo. To je, dakle, jedna dimenzija zbog koje sam odlučio izgraditi prostor u kojem možemo voditi razgovor. Drugi razlog jeste taj što nismo imali priliku raditi na edukaciji. Ja imam ogromnu potrebu za konstantnom edukacijom i usvajanjem novih znanja. Moje društvo okuplja se već godinama i mi smo jedan drugom ispričali sve što smo imali. Stoga sam želio napraviti prostor u kojem bismo proširili naš književni krug i doveli druge ljude koji imaju šta reći o književnosti”, objašnjava Šabić.

U martu ove godine Azir Šabić započeo je izgradnju hiže, a već dva mjeseca poslije bila je dovršena i u njoj je održan prvi zbor.

“Ja sam takav čovjek. Kad nešto počnem raditi, ne mogu prestati dok ne završim. A poseban je osjećaj bio praviti hižu. Znamo da su naši preci u srednjovjekovlju svoje kuće nazivali hižama. Meni je bilo važno izgraditi hižu danas i podsjetiti i sebe i druge na to naše naslijeđe. Ne volim ni Osmanlije, ni Austrougare, niti bilo koga ko je osvajao Bosnu. Baška današnja Turska prema kojoj gajim simpatije, ali Osmanlije mi nisu drage jer su pokorile Bosnu. Naravno, vjera islam nešto je posebno i to ne brkam s osvajačkim pohodima. Kroz istraživanja sam shvatio da je islam ovdje bio prisutan i prije nego smo pali pod osmansku vlast. Smatram da bi se ovdje desio masovni prelazak na islam i da nismo pali pod Osmanlije. Ali nastranu moja lična osjećanja, mislim da se neopravdano zanemaruje naša srednjovjekovna historija i tradicija predosmanskog doba. Zbog toga sam napravio hižu”, pojašnjava Šabić.

Šabić je odlučio organizirati zborove jednom mjesečno. Svaki put u hižu dolazi neko od istaknutijih predstavnika naučnog i kulturnog života u Bosni i Hercegovini da održi predavanje iz oblasti kojom se bavi, a nakon toga počinje sijelo i traje do kasno u noć.

Azir Šabić suvlasnik je firme “Limprom”, koja se bavi građevinskom limarijom i proizvodnjom peći za grijanje na pelet. Firmu je pokrenuo daleke 1998. godine zajedno sa svojim šurom Amirom Dardaganom, a danas upošljavaju deset radnika. Novcem iz ove firme izgrađena je i hiža, a odnos koji imaju Azir i Amir kao suvlanici “Limproma” graniči s fantastikom. Donedavno nisu uopće imali određene plaće u vlastitoj firmi, nego je svako od njih uzimao onoliko koliko mu je trebalo, bez obaveze da o tome polaže račun ovom drugom. “Do prije tri godine mi nismo imali odvojene novčanike. Imali smo samo odvojene kuće za stanovanje, a sve ostalo bilo je zajedničko. Među nama ne bi mogli ni geometri razmjeriti šta je moje, a šta njegovo. Koliko je kome trebalo, tako se i uzimalo iz onog što je firma ostvarivala kao zaradu. Mislim da je takav odnos između poslovnih partnera teško naći bilo gdje u Bosni”, kaže Šabić.

(saff.ba/ntv.ba)