Od 28. septembra 1912. do 28. septembra 2019.godine po Miladu.

Udruženje bosansko-hercegovačke uleme održalo je osnivačku skupštinu 28. septembra 1912. godine na kojoj je izabran Glavni odbor Udruženja. Ovaj historijski datum odabrali smo kao DAN UDRUŽENJA ILMIJJE.

Danas Udruženje ilmijje IZ u BiH je udruženje koje okuplja imame, muallime, muderrise i druge zaposlene u Islamskoj zajednici. Djelatnost Udruženja je stalna edukacija članstva, izdavačka djelatnost i socijalna aktivnost. Čuva vjeru islam, kulturu i tradiciju muslimanskobošnjačkog naroda. I Udruženje Ilmijje Kalesija čini velike napore da kroz mektebe i džemate kur'ansko-sunnetska poruka emanira srcima kalesijskih vjernika. Ilmijja i čista imamska ahmedija su simbolika čistote islama, ali i onih koji, sa dekretom reis-u-uleme, djeluju u okvirima Islamske zajednice.

Pamtimo mi našu ulemu koje više nema među živim Kalesijcima, a iza sebe je ostavila lijepe duhovne tragove i djela iz kojih čitamo i usavršavamo se. Nama živima, koji smo se opredijelili da budemo čuvari islama i islamske misli, veoma je važno da, u našoj domovini BiH a samim tim i u našoj Kalesiji, imamo “slobodu, uvjete djelovanja i dostojanstvo našeg poziva” (prvi predsjednik RBiH Alija Izetbegović)

Ta naša kalesijska ulema je, uistinu, bila duhovna i moralna vertikala u svim džematima tog blago otvorenog dlana Gornje Spreče.

Bijela ahmedija (čalma) koju nosi svaki dekretirani imam, vjerski je simbol kod muslimana već stoljećima. Ahmedija simbolizira čistoću u svemu onome što imami govore i rade. Allahov Poslanik, a.s., je kazao da je za insana najbolja čista i svijetla odjeća. I kako se samo Hasibu ef. Ramiću, koji je na bi-gajri-hakk svirepo ubijen zajedno sa svojom hodžinicom i četvero djece, bijelila ahmedija na glavi i kako mu je samo po Semizovcu imamski ponos sijao na licu! On, plod naše Gornje Spreče, kao i svi ostali imami šehidi, ubijeni su samo zato što su svojim džematlijama put istine pokazivali i zbog toga što su svijetlili kuda god su hodili. U BiH je počinjen i genocid, i kulturocid, i sakralocid i čalmocid. Munare naše porušene bile su svjetionici. Čalme na glavama naših alima bile su svjetionici i najbolji orijentiri muslimanima. Ćitabi naših likvidiranih imama bili su nur muslimanskom umu. A koliko su razne Đoge, ugursuzi i hojrati pogasili svjetala u našim krajevima? Domete gašenja pozitivnih signala za naš muslimanskobošnjački narod teško je sagledati. Nenadoknadiv je to gubitak. I uprkos svemu tome, bosanskohercegovačke čalme su, opet, najsvjetlije i najljepše na svijetu. Čak su bolje i svjetlije, i složenije, i namotanije od onih ahmedija iz doba Sultana Ahmeda kada je dao narediti svim vjerskim uposlenicima da nose kape nazvane po imenu njegovom – ahmedije! U doba tog sultana, a i kasnije ahmedije su bile lijepe, ali nisu bile baš sa nekim očaravajućim stilom.

Uprkos svemu, širiće se islamske vrijednosti ispod ahmedija naših čestitih alima. Biće hodžinskih iluminacija i biće novih inspiracija za bolje sutra Muhammedovog, a.s., ummeta. Kad ahmedija hodžinska svijetli zna se i pravi put odabrati.

E.A.