U Allahovom svetom mjesecu prisjećamo se veličanstvenog čuda, putem kojeg je Allah ukazao Svoju milost i pomoć vjernicima, spasivši ih od faraona zlikovca i njegove vojske zapečaćenih srca.

“A lijep ishod će biti za one koji se budu Allaha bojali.” (Kur'an)

O tome nam Kur'an govori, a sjećanje na događaj koji se desio na Dan Ašure to praktično pokazuje.

Allah pomaže vjernicima, pa ako treba promijeni i zakon svijeta, jer Allah je Gospodar svega i kad nešto hoće samo kaže “budi” i ono bude, a kažnjava nevjernike smrću koja biva opomenom svima do Sudnjega dana. Opominjimo sami sebe sjećanjem na smrt, na povratak Allahu, da smo prolaznici, da se ne vežemo za dunjaluk jer idemo dalje, ovdje smo kratko, a tamo gdje idemo ostajemo vječno. Ovaj svijet nije kraj.

A oni koji su oholi upravo to zaboravljaju, u trenutku oholosti zaboravljaju da ovaj svijet nije kraj, da postoji čas oživljenja i povratak Allahu na ispitivanje.

Vjerovanje u povratak Allahu je ono što nas čuva od zapadanja u loše osobine kao što su oholost i nepravednost, a koje vode grijehu kao što je tlačenje ljudi ni krivih ni dužnih.

Nakon što su čarobnjaci shvatili da je ono čemu Musa a.s.poziva istina, pa su na sedždu pali i izjavili da vjeruju u Boga Musaovog i Harunovog, to je faraona toliko naljutilo, jer su povjerovali bez dopuštenja njegovog, da im je zaprijetio da će im ruke i noge unakrsno odsjeći i po stablima palmi ih razapeti, međutim oni nisu zanijekali ono u šta su povjerovali, nego su rekli:

“Pa učini šta hoćeš, to možeš učiniti samo u životu na ovome svijetu.” (Kur'an)

Hvala Allahu Koji nam je darovao Kur'an da nam bude i uputa, i opomena i utjeha.

Ove riječi “Pa učini šta hoćeš, to možeš učiniti samo u životu na ovome svijetu” su utjeha nama u ovom nepravednom svijetu, ali i opomena nama direktno da kako god odlučili da postupimo,  ne zaboravimo da to možemo samo u životu na ovom svijetu.Postupanje u skladu s tom opomenom je uputstvo kako da ne završimo život na ovom svijetu kao narod koji se bio bez ikakva osnova na Zemlji ponio.

To je narod koji nije bio uvjeren u čas oživljenja, nisu razmišljali o posljedicama svojih djela nego su slijedili strast svoju pa su bili izgubljeni, sa srcima zakatančenim gledali su Allahove opomene, u obliku čuda neviđenih, koje su im blagovremeno dolazile izmjenjujući se jedna iza druge, ali oholima je onemogućeno da spoznaju Allaha kroz Njegova znamenja, gledaju poplave, suše i milijarde skakavaca, žaba i krpelja kako im remete harmoniju života, ali od toga ne primaju pouku, pa propuštaju prilike da dožive spasenje umjesto kazne nesnosne.

“Odvratit ću od znamenja Mojih one koji se budu bez osnova na Zemlji oholili.” (Kur'an)

Kada se prisjetimo faraona, jedna od prvih asocijacija bude da je bio ohol.A oholost je odbijanje istine i ponižavanje ljudi.Oholom kao kazna, još dok je na dunjaluku, bude zapečaćeno srce pa mu to onemogući da spozna Allaha kroz Njegova znamenja. Da nas Allah sačuva od toga.

Shvatanje da smrt na ovom svijetu nije kraj života, vjerovanje da postoji život poslije smrti, uvjerenje da ćemo biti oživljeni i da ćemo se Allahu vratiti da polažemo račune za sve što smo na ovom svijetu radili, svjesnost svega toga daje nam utjehu na ovom svijetu, a istovremeno nas sprečava da i mi sami postanemo zalimi prema ostalim živim bićima.

”A lijep ishod će biti za one koji se budu Allaha bojali.” (Kur'an)

Budimo zahvalni Allahu na uputi i milosti prema nama, jer kome Allah na srce pečat stavi i u zabludi ga ostavi, toga niko osim Allaha ne može na pravi put uputiti, pa ne zaboravimo dovu:

“Gospodaru naš, ne dopusti srcima našim da skrenu kad si nam već na pravi put ukazao, i daruj nam Svoju milost, Ti si, uistinu, Onaj koji puno daruje! Gospodaru naš, Ti ćeš sakupiti sve ljude na dan u koji nema nikakve sumnje!” (Kur'an)

Autor: Azra Sakić, prof.