U dopisima i izvještajima Narodne osnovne škole “Kalesija” Kotorskom uredu Zvornik i Okružnom sudu u Tuzli iz 1910.godine primjetan je povećan broj zahtjeva za ispis djece iz škole. Ukupno su podnesena 83 zahtjeva. Navedeni zahtjevi su siromaštvo, bolest, velika udaljenost, prerastanje, briga o mlađoj braći i sestrama…

Tim povodom 15.novembra 1910.godine u školi je održan sastanak kojem su prisustvovali upravitelj škole Gnjatić, učitelji islamske i pravoslavne vjeronauke i seoske starješine (muktari) te su označena djeca koja se mogu ispisati kao i djeca koja mogu pohađati školu i taj spisak dostavljen je Kotorskom uredu u Zvorniku pod nazivom Iskaz neurednog polaska i djelovodnim brojem 227. Dozvoljeno je ispisivanje 49 učenika.

Djeca koja su bila iz udaljenih mjesta kao što su Caparde, Tojšići, Baljkovica u hladnom zimskom periodu su spavala u školskoj zgradi. Također, nekoliko puta je traženo da se u Kalesiju rasporedi i jedan učitelj muslimanske vjeroispovijesti radi lakšeg smještaja i popularizacije škole i obrazovanja unutar lokalne muslimanske zajednice. Uz svaku školu bilo je obavezno obezbijediti zemljište za školski vrt, jer je nastavi gospodarstva prdavan veliki značaj. Škole su dobivale besplatno sjeme za sjetvu u školskim baštama. Od 1912.godine u okviru škole postoje i školsko vježbalište koje se nalazilo ispred školske zgrade.

(Monografija OŠ “Kalesija” )