Prije deset godina Osman Trnka je u svoju torbu spakovao osnovne stvari potrebne za put i sa svojim sugrađanima krenuo na put dug 400 kilometara. Svih 400 kilometara Osman svake godine pređe pješke od Konjica do Potočara kako bi odao počast nevino stradalim Srebreničanima. Sa svojom torbom Osman je krenuo i ove godine uprkos svojim godinama, a ima ih 68.

“Malo je teško preći sve te kilometre ali nijjet nosi. Kada dođemo u Srebrenicu odnosno Memorijalni centar u Potočarima zaboravimo sve pređene kilometre i sav umor. To je uvijek najemotivnije od cijelog pređenog puta. Puca srce”-kaže Osman za NEON Televiziju.

Rasim, Hikmet, Zlatan, Ramiz i Osman u petak (28.6.2019.godine) krenuli su iz Konjica u Srebrenicu. Jučer u poslijepodnevnim satima stigli su u Kalesiju a 8.jula sa ostalim učesnicima Marša mira krenut će iz Nezuka.

“Želio bih se zahvaliti narodu Kalesije i našem prijatelju Muji Mujkiću koji nam svake godine obezbijedi smještaj i sve što je potrebno. Tokom cijelog puta ljudi nas susreću, svraćaju nas kod sebe, nude osvježenje. Mada mi već godinama idemo i znamo šta nam je potrebno, te se time prije polaska opskrbimo”-dodaje Hikmet Redžo jedan od učesnika Marša mira Konjic-Srebrenica.

Hodati pješke od Konjica do Srebrenice nije lahko, svaki korak posvećen je ubijenom čovjeku. Posvećen je onima koji su se u najtežim uslovima bez hrane, pića, odjeće borili da dođu na slobodnu teritorija a pritom su praćeni kišom granata. Od Nezuka do Potočara svaki dio zemlje natopljen je krvlju nevinih žrtava. Na tom dijelu neko je izgubio sina, brata, oca, supruga.. Učesnici Marša mira svjesni su težine koraka koje naprave. Ipak najemotivniji je dolazak u Potočare gdje svaki nišan priča svoju priču. Tešku. Tragičnu. Bolnu. Istinitu.