Drugi dan ramazanskog bajrama je odlukom Rijaset IZ BiH proglašen za Dan šehida. Centralna manifestacija obiilježavanja ovog dana na području MIZ Kalesija je održana u džematu Miljanovci – Stara džamija.

Imam u džematu Miljanovci, Muamer ef. Kamerić,  je  prisutnima održao prigodan govor povodom Dana šehida, sjećanje na šehide i po(r)uku nama živima.

Kalesija Online u cjelosti prenosi, ali i preporučuje svim posjetiocima portala, tekst povodom Dana šehida…

Zahvalu Uzvišenom Allahu dž.š. iskazujemo, zahvalom koja je samo njemu dostojna, Onome koji u svojoj neizmjernoj moći nema ravnoga Sebi, i onome koji je milošću svojom pomogao one koji se na putu istine, svojim životima i imetcima boriše i bore, da svjetlo islama obasjava i nas, danas ovdje okupljene u tminama zuluma koji se nad nama kao vihor nadnio.

Molimo te Gospodaru da nam istinu uvjek pokažes istinom, i da nas pomogneš u slijedenju iste, a neistinu nam Gospodaru pokaži neistinom i sačuvaj nas puteva koji njoj vode.

U Kur'ani Kerimu, Ti si Gospodaru naš rekao; “I ne recite o onima koji su poginuli na Allahovom putu: “Oni su mrtvi.” Nikako, oni su živi iako vi to ne vidite.“ (Bekara: 154).

Neka je Salavat i selam našem poslaniku, Muhammedu a.s. koji kada je upitan o značenju ovih riječi, je rekao : „Njihove duše su u utrobama zelenih ptica, čiji kandilji vise o Aršu, lete po Džennetu kuda zažele, a potom se ugnijezde u kandiljima. [Soft Break]Allah ih pogleda i upita: „Želite li nešto?“- Šta možemo poželjeti kada slobodno hodamo po Džennetu kuda zaželimo? Allah ih upita tri puta, i kada vidješe da će ponovo biti upitani, rekoše: Želimo da nam povratiš naše duše pa da ponovo poginemo na Tvome putu. Pošto vide da nemaju neke potrebe bijahu ostavljeni.“

Neka je salavat i selam njegovoj časnoj porodici i njegovim plemenitim ashabima, koji se zajedno s njim, čitavim svojim bićem boriše da Tvoja riječ bude gornja.

Dragi roditelji, poštovane supruge i djeco naših šehida, braćo i sestre u vjeri, poštovani prisutni,

Pripala mi je čast da vas u ime današnjeg domaćina, Džemata Miljanovci, mogu sve poselamiti riječima Es-selamu alejkum we rahmetullahi we berekatuhu, i zaželjeti vam dobrodošlicu u naš Džemat, koji je odlukom MIZ-a Kalesija, ove godine odreden kao domaćin svečanosti obilježavanja Dana Šehida na području naseg medžlisa. U to ime, ispred džemata Miljanovci želim svima vama prijatan i ugodan boravak danas ovdje, na ovom našem zajedničkom “ izvoru sjećanja i nade „ uz dovu Uzvišenom Allahu, da napitak koji danas ovdje kušamo, bude sebebom našeg budenja iz nemara, spram šehidske krvi u našoj Bosni i našoj Kalesiji prolivene.

Poseban selam upućujem predstavnicima MIZ-a Kalesija, glavnom imamu prof.Enver ef. Aliću, predsjedniku MIZ Kalesija prof.Muharem ef. Mešanovicu, te svojim dragim kolegama imamima, koji su svojim prisustvom uveličali ovaj današnji skup u Miljanovcima.

Selam upućujem i predstavnicima općinskih vlasti…

Odlukom Rijaseta Islamske zajednice u BiH, drugi dan ramazanskog bajrama, proglašen je Danom šehida. To je dan sjećanja na sve one koji su svoje živote dali braneći svoju porodicu, čast, domovinu i vjeru.

Kao što rekoh ranije, MIZ Kalesija je i ove kao i ranijih godina, u kalendaru svojih aktivnosti uvrstio i ovaj značajan datum, kao vid podsjećanja nas živih na ono što nikako i nikada, nebi smjeli dopustiti da padne u zaborav, a to je šehidska krv prolivena, zarad onoga što mi danas imamo.

Često smo u prilici da čujemo mnoge riječi, a po svojoj prirodi na riječi se uobičajeno naviknemo, pa o njima, njihovoj važnosti i značenju odveć i ne razmišljamo. Stoga, u kontekstu pojma šehid, danas ovdje moramo naučiti znacenje te riječi, njenu veličinu i smisao, koji nam svima valja poštovati, da bismo imali ispravan odnos spram naših šehida.

U jezičkom smislu riječ šehid znači; onaj koji je prisutan, onaj koji svjedoči; žrtva, mučenik, postradali. U prenesenom smislu, šehid je dakle svjedok vjere u Allaha, dž.š., svjedok ovoga prolaznoga, ali i vječnoga – ahiretskoga svijeta. Šehid je svjedok dobrote i samopožrtvovanja za svoju vjeru i druge ljude, ali se istovremeno i njemu svjedoči da će u Džennet ući. Prema tome, u simboličkom smislu, šehid je čovjek koji je posjednik svjedočenja i koji je svjedok svoje smrti, svoje pogibije.

Govoreci u kontekstu našeg okupljanja ovdje spravom možemo kazati-Pravi i istinski šehid je onaj koji pogine boreći se na Allahovom putu. Aktivno se suprostaviti sijačima zla i nasilja i pri tome založiti svoj život u odbrani tih najčasnijih vrijednosti, znači biti šehid i ovoga i onoga svijeta. Ovakvi su bili naši kalesijski šehidi kojih se danas sjećamo. Nagrada Šehidima je Džennet, oni su u društvu Allahovih poslanika i Allahovih miljenika, njima su svi grijesi oprošteni još pri prolijevanju prve kapi krvi.

Šehid se bori zarad uzdizanja istine i riječi Božije. Na tome putu šehid mora biti lišen lične požude i slave, gramzivosti, pljačke i osvete. Ne može se nositi u velikim bitkama, onaj ko nije već dobio bitku u svojim prsima, u borbi protiv samoga sebe. Zato se spravom u kontekstu šehida govori da su to najbolji sinovi koje je naša zemlja dala, da su oni naš ponosi garancija našeg opstanka u ovim krajevima.

Mnogo je različitih i veoma neobičnih predaja o šehidima, šehidskim mezaristanima i šehidskim turbetima zasijanim širom Bosne i Hercegovine. To su njeni biljezi i najbolji svjedoci njene burne i krvave prošlosti, ali i odlučnosti Bošnjaka da odvajkada brane svoju vjeru i svoj toprak. Sve priče o bosanskohercegovačkim šehidima polaze od vremena slavnoga sultana Mehmeda Fatiha, preko mlađahnog austrougarskoga princa i vojnog zapovjednika Eugena Savojskog, koji je ostao upamćen u našem narodu po haranju i spaljivanju Sarajeva, pa do posljednje brutalne srpsko-crnogorske agresije na nezavisnu državu Bosnu i Hercegovinu, u srcu Evrope, krajem dvadesetoga vijeka, kada naš narod još jednom svojom krvlju natopi bosanske ledine pokazujući na taj nacin da BiH u svakom vremenu ima one koji su za nju spremni dati ono najvrijednije što imaju-dati vlastiti život.

Iz vremena posljednje agresije na Bosnu i Hercegovinu (1992-1995), u svim našim sredinama, kako gradskim tako i seoskim, lahko je zapaziti šehidska mezarja, ili šehitluke. Skoro da danas nema niti jednog mjesta, u našoj Bosni, koje nema šehidsko obilježje. I tako, svaki dio naše Bosne, na svoj način, nosi svoja bolna sjećanja na teška vremena i svoje šehide.

Danas bi upravo na tim mjestima, bošnjaci morali da crpe pouku i snagu za život bez poniženja-za život bez ucjena-za život ravnopravnosti sa drugima na zemlji bosanskoj u svakom pogledu. Simboličan je i naš boravak danas ovdje, jer oni koji poznaju mallo bolje šta se dešavalo 92^, -znaju da je ovo mjesto, sa kojeg su neki od naših šehida krenuli na svoj časni put, da je ova džamija bila prva kasarna u kojoj se spremalo na odbranu časti, vjere, života i naše Kalesije.

Haram je zaboraviti da su Šehidi ovoj zemlji, pa tako i nama, dali sve što su imali; svoju mladost, krv, život, svoje nikada dosanjane mladalačke snove. Na žalost, svojim odnosom prema šehidima, sve očitije pokazujemo da nismo dostojni njihove žrtve, jer sve nezainteresiranije iskazujemo svoje poštovanje prema njima, njihovim porodicama i šehitlucima. Samo od sebe nameće se pitanje: Svodili se sav naš dug na ritualno učenje Fatihe uz njihovo podnožje i prigodno polaganje cvijeća iznad njihove glave pred kamerama i okupljenim novinarima. Na žalost, i to sve rjeđe činimo

Naš dug prema njima, trebala bi biti, prije svega, stalna briga i napor za uzdizanje Božije riječi, a zatim, svakodnevna borba za očuvanje domovine Bosne i Hercegovine, u svim njenim dijelovima, značenjima i simbolima. Bosna je i dan danas napadnuta i izložena opasnosti od onih koji je i u tom ratnom periodu htjedoše uništiti, ali i od strane nekih koji sebe nazivaju bosancima, ali samo drugim sredstvima i drugim metodama nagrizaju Bosnu i Bošnjaštvo u njoj.

Ono sto se neki dan desilo na mezarju u Kalesiji, pokazatelj je da se svijest onih zbog kojih su i pali nasi šehidi nije i nikada neće promijeniti. Isto tako činjenica, da je vrijedanje naših vjerskih predstavnika, naših vjerskih simbola, naše islamske zajednice jos uvjek prisutno u nekim sferama života, dovoljan je znak da uslovno rečeno agresija i dalje traje, ali u promjenjenom obliku. Zato spravom na ovaj dan možemo kazati da Bosna kao zadužbina šehida i danas traži nove gazije, koji u ovom vremenu svojom pameću, svojim jedinstvom i svojom spremnošću na žrtvu i borbu neće izdati ideal koji je bio vodilja šehida u njihovoj borbi.

Ko god ne radi na očuvanju svoga i njenog identiteta i na poboljšanju njenoga stanja i našega življenja, iznevjerio je zavjet i zadužbinu šehida. Naš Vjerovjesnik, Muhamed, a.s., upozorava nas: Nemojte osramotiti vaše umrle sa ružnim djelima, jer se ona predočavaju vašoj rodbini od stanovnika u kaburu..

S druge strane, svjedoci smo da su naša šehidska mezarja na Dan šehida poluprazna. Okupi se, uglavnom, porodica, najbliža rodbina i nešto iskrenih prijatelja i saboraca. Veliki broj ljudi drugoga dana Ramazanskog bajrama sjedi kod svojih kuća ne pridajuči nikakvog značaja ovom danu.

Moramo tu svijest mijenjati jer Svaki šehidski nišan nosi snažnu i neprolaznu poruku, a to je da su šehidi živi, da oni ne umiru i da ih treba smatrati živim. Pa ako su živi i vide ono što radimo, odakle nam onda pravo da i mi svojom bahatošću, potcjenjujemo njihovu žrtvu i na taj način sramotimo i njih i sebe.

*Dan šehida je prilika da se sjetimo tih velikih, hrabrih i odlucnih ljudi, koji su znali zašto žive i zašto se bore.

*Dan šehida je dan sjećanja na sve one koji su se svojim podvizima i plemenitošću u odbrani Bosne i Hercegovine uzdigli do primjera budućim generacijama.

*Dan šehida je podsjećanje na obavezu, da se ne zaboravi vječni dug prema hrabrim borcima i braniteljima koji su dali svoju krv, djelove tjela ili položili živote u odbrani BiH.

*Dan šehida je prilika da se ukaže poštovanja prema šehidima, njihovim porodicama, njihovim saborcima i cjelom našem herojskom narodu.

*Dan šehida je prilika da vas, draga braćo i sestre, djeco i omladino, uvjek iznova pozovemo, da se pamte i ne zaborave djela koja su učinili heroji našeg vremena.

*Dan šehida bi trebao biti dan obećanja njihovim porodicama, da smo uz njih, cijelim svojim bićem i da nikada nećemo dopustiti da oni sami koračaju kroz tugu i bol koja je temelj našeg života.

Da li nama dan šehida znaci sve ovo, ostaje nam svima da sami sebi odgovorimo.

Poruka i amanet koji su nam šehidi ostavili širom naše domovine jeste da budemo dostojni žrtve i onoga čega su oni bili. Oni su živjeli za ovo što mi danas imamo – za slobodu, za mir, za domovinu, za šehadet, za bajram, -oni su nam dali pravo da bošnjak nema straha ni od koga, da bošnjak ima pravo da kaže šta misli, da bošnjak bude ravnopravan sa drugima.

-Gospodaru, daj nam snage i učini nas dostojnim da svojim dijelom i moralnom snagom nastavimo koračati putem koji su ucrtali naši šehidi.

– Gospodaru, daj nam snage da izdržimo svako iskušenje i pomozi nam da sačuvamo našu jedinu domovinu, vjeru, narod, kulturu i tradiciju.

-Gospodaru daj nam snage i pameti, da znamo cijeniti šehidsku žrtvu, i učini nas dostojnim te plemenite veličine i da budemo od onih koji ce svijetla obraza susresti se sa njima na Danu obećanom bez imalo stida i srama spram njih.

Amin ja rabbel-alemin!!!

Muamer ef. Kamerić
Miljanovci, 31. august 2011./02. ševval 1432.