Tragikomični načelnik, kao u ostalom ni agencija koja je objavila njegovo saopćenje, očito se nisu potrudili da provjere kako je moguće da u Tuzli borave svi pobrojani, a da to niko živ ne zabilježi, niti se o tome pojavi bilo kakva informacija u medijima. Jer da je provjerio, a svako ozbiljan bi to uradio, Vukadin bi onda znao da “tuzlanski magazin Novi front” ne postoji.

Načelnik općine Tomislavgrad Ivan Vukadin odbio je da primi priznanje tuzlanskog magazina “Novi front” za najboljeg načelnika u ovoj godini, jer je dodjela organizovana na katolički praznik Veliku Gospu.

“Bio sam iznenađen da je dodjela priznanja organizovana na Veliku Gospu, praznik koji slave svi katolici i gotovo svi Hrvati u BiH, posebno u općini Tomislavgrad, gdje po tradiciji boravi više hiljada Duvnjaka koji žive u svijetu”, rekao je Vukadin i dodao da je on, kao načelnik općine, na taj dan u neku ruku i domaćin svima koji borave u zavičaju.

Vukadin, koji je član HDZ-a BiH, rekao je da nije želio otići u Tuzlu na svečanost kojoj su prisustvovali članovi Predsjedništva BiH Željko Komšić i Bakir Izetbegović, te bivši predsjednik Hrvatske Stjepan Mesić, a gdje je trebalo da mu zlatnu plaketu uruči visoki predstavnik u BiH Valentin Inzko.

Duvnjaci u Tomislavgradu

On smatra da je za značaj praznika Velike Gospe, koji se obilježava 15. augusta, morao da zna visoki predstavnik u BiH Valentin Inzko, koji se, kako je rekao, deklariše kao veliki katolik, “ako to već ne znaju Željko Komšić i Bakir Izetbegović”.

Ovo tragikomično saopćenje-vrijedilo ga je objaviti u cjelosti-danas je objavila Srna, a prenijeli pojedini mediji u BiH. Vukadin, načelnik Tomislavgrada, koji ugošćuje sugrađane Duvnjake (!?), tako je biračkoj bazi pokazao da je veliki katolik, a Incku, Izetbegoviću, Mesiću i naročito Komšiću, održao “predavanje”.

Tragikomični načelnik, kao u ostalom ni agencija koja je objavila njegovo saopćenje, očito se nisu potrudili da provjere kako je moguće da u Tuzli borave svi pobrojani, a da to niko živ ne zabilježi, niti se o tome pojavi bilo kakva informacija u medijima.

Jer da je provjerio, a svako ozbiljan bi to uradio, Vukadin bi onda znao da “tuzlanski magazin Novi front” ne postoji. Znao bi i da nikakva svečanost u Tuzli nije održana ni na Malu, ni na Veliku Gospu. Tačnije, znao bi da svečanost kojoj je odbio prisustvovati nije nikad održana. Valjda bi tada i sam zaključio da, ako svečanost organanizira nepostojeća novina, da ni sama svečanost nije održana, pa samim tim ni Incko, Mesić, Izetbegović i Komšić nisi bili na njoj. Da se još malo raspitao, saznao bi da ne postoji ni “zlatna plaketa”, koju je trebao primiti od Incka, koji nije bio na svečanosti, koja nije održana, jer je organizira nepostojeća novina.

Političari zaslužuju Mehmedaliju

Jedino, dakle, što postoji u cijeloj priči je smiješni načelnik Tomislavgrada i klasični medijski prevarant Mehmedalija B., glavni urednik, direktor ili šta li već, koji svako malo “organizira” svečanosti nepostojeće novine Novi front. Tako Mehmedalija B. počesto pošalje pozivnice političarima, dodjeljuje im nagrade, plakete, organizira im svečanosti, većinom nepostojeće, pri tome “zavrne poneku stoju”, mudro igrajući na kartu njihove sujete i provincijske svijesti. A političarima je, očito, “nagrada mila, makar i nepostojeća bila”.

Jer, nije šala biti najbolji načelnik u BiH. Zamislite samo blaženi izraz na licu Ivana Vukadina kada je saznao da su i u dalekoj Tuzli prepoznali njegovo pregalaštvo, trud i viziju, na kojem se Duvnjaci iz Tomislavgrada svakodnevno zahvaljuju i načelniku i dragom Bogu. Šteta je samo što je nespretni Mehmedalija nepostojeću svečanost zakazao na Veliku Gospu. Baš šteta. Vrijedilo bi vidjeti i Vukadinov izraz lica kada nakon dugog puta stigne u Tuzlu da primi nepostojeću nagradu, nepostojeće novine, na svečanosti koja se neće održati.

Mehmedalija B., koji je u Vukadinu prepoznao potencijal za svoju rabotu, prijavljen je ranije tuzlanskoj policiji zbog lažnog predstavljanja.

Kada se sve sagleda, možda ga ne bi trebalo ni dirati. Jer, neka i Mehmedalije dok je ovakvih političara. Jedini druge svakako zaslužuju.

Piše:Elvir Huremović bportal.ba