Predsjednik Hrvatske demokratske zajednice Bosne i Hercegovine i član bh. Predsjedništva Dragan Čović organizirao je protekle sedmice radnu večeru s dijelom diplomatskog kora. U Mostaru se, kako smo mogli saznati iz šturih novinskih vijesti, razgovaralo o “situaciji u Bosni i Hercegovini i stanju u diplomatsko-konzularnim predstavništvima”. I u tom legitimnom radnom sastanku, kako ga opisuje dio bh. medija, ne bi bilo ništa problematično da Čović nije odlučio na sastanak pozvati samo diplomate hrvatske nacionalnosti.

Tim činom predsjednik HDZ-a otvoreno je pokazao kako je njegovo insistiranje na etničkoj podjeli zemlje istinska politika u koju vjeruje, a sporadično i promišljeno spominjanje Bosne i Hercegovine kao jedinstvene i politički koherentne države samo dio političke strategije. Ovakva vrsta insistiranja na etničkoj segregaciji nedopustiva je u svakoj drugoj zemlji civiliziranog svijeta, kaže politička analitičarka iz Sarajeva Ivana Marić, primjećujući da ovaj opasni presedan može proizvesti opasne i dalekosežne posljedice. Marić postavljanjem pitanja – u kojem bi pravcu zemlja otišla kada bi ovakvu praksu usvojila i druga dva člana kolektivnog bh. Predsjedništva? – sugerira, prije svega, na podijeljenost u Predsjedništvu Bosne i Hercegovine.

Krajnje zabrinjavajuća poruka

“Nedopustivo je da u jednoj evropskoj državi, u 21. vijeku, najviši državnik na druženje pozove pripadnike samo jednog naroda, dok sve ostale izostavi. Ne bi bilo u redu čak i da predsjednik neke države na svoju privatnu zabavu pozove prijatelje samo jedne nacije, a kamoli kada on to najavi kao vijest. Troškove tog jednonacionalnog druženja su platili građani, i to svi građani, a ne samo bh. Hrvati. Ne postoji opravdanje za ovu nacionalno diplomatsku segregaciju člana Predsjedništva Bosne i Hercegovine. Na šta bi Bosna i Hercegovina ličila kada bi i drugi počeli slijediti njegov primjer i organizirati jednonacionalna druženja i na taj način praviti još veći razdor među narodima. I dok se ostale države bore za brisanje svih vidova diskriminacije, kod nas s ponosom objavljuju vijest o diskriminaciji na nacionalnoj osnovi.”

U simboličkom smislu, Čovićeva odluka da na tako otvoren način objelodani činjenicu da je bh. diplomatska služba podijeljena na nacionalnoj osnovi nosi krajnje zabrinjavajuću poruku, kaže profesor iz Mostara Slavo Kukić. Glavni Čovićev interes je da u svakoj situaciji omalovaži Bosnu i Hercegovinu kao državu i njene institucije, pojašnjava dalje Kukić, uz jasnu tvrdnju da ovaj politički potez ima veoma jasan i precizan cilj – pokazati da je budućnost Bosne i Hercegovine u podjelama i novim razgraničenjima.

“Nije sporno da šef države pozove ili ukupan diplomatsko-konzularni kor, ili njegov dio, ali u zemlji kakva je Bosna i Hercegovina da dio kolektivnog šefa države bira koga će pozvati prema njegovoj nacionalnoj pripadnosti, to je samo po sebi problematično, jer izaziva asocijaciju da Čović ne osjeća da je šef drugima ako nisu Hrvati; jer izaziva asocijaciju da Čović zapravo u tom pozivu, ili toj radnoj večeri, želi projicirati budućnost koju najveći dio građana Bosne i Hercegovine ne želi takvom vidjeti. Budućnost u kojoj će Bosna i Hercegovina biti etnički i po funkcijama podijeljena. Naravno da je to žalosna činjenica, ali takvih žalosnih činjenica imate u ovoj zemlji koliko god želite.”

Kukić rezolutno odbija djelovanje Čovića tumačiti kao čistu “predizbornu predstavu”, podsjećajući na tri desetljeća staru politiku HDZ-a BiH, koja je mijenjala forme i oblike ispoljavanja, ali je uvijek ostajala vjerna svojim izvornim postulatima. Čović je čovjek s jasnim ciljem, a taj cilj je podjela Bosne i Hercegovine, ili, u goroj varijanti, istrajavanje na stanju prividne cjelovitosti u kojoj je zemlja praktično “podijeljena na tri nacionalna tora”, kojima vladaju etno-nacionalne elite.

‘Ja vas postavljam, vi mi odgovarate’

“Dakle, to je po sebi, tragično jer upućuje na asocijaciju kako iza toga stoji ambicija definitivne podjele zemlje. Ja sam to već do sada komentirao, ali ako bi na tim principima funkcionirao kolektivni šef ove zemlje, onda ova zemlja nema nikakvih šansi da postane dio evropskoga društva; dapače, ona može se samo koprcati u balkanskom blatu sljedećih 100 godina.”

Na prizemnijoj razini ovo okupljanje se mora razumijevati i kao “učvršćivanje” autoriteta, jer je cilj “radne večere” bio i podsjećanje članova diplomatskog kora kome trebaju “zahvaliti” na svom imenovanju, jasna je Ivana Marić.

“Članovi Predsjedništva Bosne i Hercegovine su svoje reone podijelili i po pitanju imenovanja diplomata, tako da svako imenuje diplomate iz ‘svog’ naroda, uz rijetke izuzetke. Pa je tako Čović vjerovatno direktno zaslužan za imenovanje većine gostiju sa druženja i stoga on ne vidi ništa loše u okupljanju ljudi koje je zadužio. Pozivom bh. diplomata iz reda hrvatskog naroda je odlična prilika da Čović svoje goste podsjeti na to kome trebaju biti zahvalni za pozicije koje obnašaju. To je posebno bitno i korisno u predizbornom periodu.”

I profesor Kukić sličnog je mišljenja i u Čovićevom “druženju s diplomatama” prepoznaje način izvršavanje “mekog pritiska”. Svi oni sutra će, ako to Čović bude želio, provoditi njegovu politiku, a ne politiku Bosne i Hercegovine.

“Apsolutno nije tu ništa prikriveno. On [Čović] je u najotvorenijoj formi rekao: ‘Ja sam ovima šef jer su oni Hrvati, oni će izvršavati moje naloge, za njih ne vrijede niti nalozi [članova bh. Predsjedništva iz reda druga dva naroda] Bakira Izetbegovića, niti Mladena Ivanića.’ Kad se to prenese na operativnu ravan, onda se može očekivati samo da sutra, ako Čović bude ponovo biran za člana kolektivnog šefa zemlje, on svoje naloge prenosi ‘svojim ambasadorima’, koji će biti, ne-daj-Bože, u New Yorku, Berlinu… i da će oni naprosto u tim zemljama, ili nekim drugim svjetskim destinacijama, prenositi informacije koje im Čović bude davao, a koje mogu biti informacije koje su u interesu Bosne i Hercegovine, a mogu biti i informacije kojima se Bosna i Hercegovina dijeli.”

Skandal do skandala

U kakvom je stanju diplomatsko-konzularna mreža Bosne i Hercegovine i na kako niskim granama se vodi vanjska politika zemlje pokazuje i posljednji slučaj “nesloge” u bh. Predsjedništvu, a kojem je povod bilo pismo saučešća koje je nakon smrti bivšeg generalnog sekretara Ujedinjenih naroda Kofija Ananna uputio predsjedavajući bh. Predsjedništva Bakir Izetbegović. Netom nakon upućivanja pisma, preostala dva člana Predsjedništva, Čović i Ivanić ogradili su se od sadržaja pisma, pokazavši iznova koliko je teško i komplicirano definirati jedinstven stav o bilo kojem politički osjetljivom pitanju. Predsjedništvo Bosne i Hercegovine je, kaže Ivana Marić, bilo izvor brojnih skandala, a iz ponašanja članova šefova države lako se moglo protumačiti da često ne rade u interesu Bosne i Hercegovine.

“Raduje me da je mandat aktuelnog sastava Predsjedništva pri kraju, jer, umjesto da popravljaju imidž Bosne i Hercegovine u svijetu, oni su ga tokom mandata samo dodatno urušavali. Rijetki su primjeri njihove sloge i dana bez sukobljavanja, dok su brojni primjeri diplomatskih skandala, istovremenog slanja paralelnih ‘zvaničnih’ mišljenja Bosne i Hercegovine, a nisu rijetka bila ni fizička naguravanja na konferencijama za medije. Ostaje nam da se nadamo da će naredni sastav Predsjedništva malo više raditi u interesu Bosne i Hercegovine i njenih građana, a manje se sukobljavati i stvarati razdore.”

Izvor: Al Jazeera