Šest sati prilično napornog hoda, usponom, od vodenice u Palavrama pa do Rimske gradine u planini Majevici.

Snijeg je dubok, ali nas to nije spriječilo da nedjelju provedemo u prirodi.

Ekipa u sastavu: Senad Bajrić, Zijo i Almir Mehmedović i moja malenkost.

Čudo je kako voda i led izvajaju neobične figure, kako snijeg promijeni ambijent kada polegne po drveću i zabijeli planinu.

Tragovi divljači se ne mogu sakriti, ima ih na sve strane.

A čak i u planini moguće je naići na domaćinsku kuću kako smo mi dočekani od strane lovaca. Počašćeni smo, kako je i red, tradicionalnim lovačkim pićem čajem, dok je ekipa sa terena javljala da su na tragu nekoj golemoj divljači…

Lovni je dan pa je šuma puna ljudi. Ponegdje se čuje i pucanj. Unutar granja nonšalantno se šetaju fazani, vidjeli smo ih nekoliko što me je obradovalo. Ako se pažljivo zagledate u ovu fotku sa šibljem možda ga i vidite.

Gradina šuti pod golemim teretom; da umije govoriti ko zna kakvu priču bi ispričala i dokle bi ta besjeda sezala u prošlost.

Trojica iskusnih planinara mjerili su put ujednačenim ritmom, dok sam ja, zaista nenamjerno gazio kroz najdublji snijeg i uz pogoleme uzbrdice jedva dolazio do daha.

No, nez obzira na napor takve ture se ne dobijaju. Gradina je naša temeljna destinacija i posjetit ćemo je ponovo prvom prilikom.

Nedjelja će proći svakako, no za one koji vole neobične šetnje prirodom ovo je odličan način da se potroši dan…

Meša Đedović.