Nakon što je Svjetska zdravstvena organizacija (WHO) svrstala mobitele u grupu stvari koje “možda mogu” izazvati rak, u tzv. 2B kategoriju, neki domaći i strani mediji požurili su objaviti čak i liste “najopasnijih” uređaja.
Ali stručnjaci ističu da izvještaj Međunarodne agencije za istraživanje raka (IARC), koja je dio WHO-a, treba protumačiti i predstaviti ispravno, bez nestručnog senzacionalizma.

Na stranicama britanskog magazina Cancer Research, naučni bloger, biohemičar Ed Young objašnjava šta ta kategorizacija zapravo znači te zašto on smatra da nema razloga za strah od mobitela.

Šta predstavlja kategorija 2B?

IARC-ov panel, u kojem sjedi 31 stručnjak, prošle sedmice pregledao je sve dostupne rezultate dosadašnjih studija uticaja mobitela na zdravlje i zaključio: “radiofrekvencija koju zrače mobiteli pripada grupi 2B”. To znači da postoje neki dokazi koji povezuju mobilne telefone sa rakom, ali oni su preslabi da bi se izveli neki jači zaključci. Vodeći čovjek panela dr. Jonathan Samet izjavio je da “bi neka opasnost mogla postojati te da treba pratiti povezanost između mobitela i raka”.

IARC moguće uzročnike raka – od cigareta, preko virusa do poslovnih profesija – svrstava u pet različitih kategorija.

Grupa 1 predstavlja najopasnije uzročnike poput cigareta, azbesta, alkohola i sl. Pripadanje toj grupi je znak da postoje izuzetno jaki dokazi da određena stvar izaziva rak.

Grupa 2A uključuje stvari koje su “vjerovatno kancerogene” za ljude. Za njih postoje ograničeni dokazi u studijama ljudi, ali dovoljni u istraživanjima na životinjama.

Grupa 2B, u koju odsad spadaju i mobiteli, znači da postoje ograničeni dokazi da je nešto kancerogeno za ljude te da čak ni studije na životinjama nisu dovoljno pouzdane. U tu grupu spada cijelo mnoštvo stvari, od građevinskih radova do kloroforma.

Grupa 3 obuhvaća stvari koje se ne mogu klasifikovati kao kancerogene za ljude jer su dokazi kod ljudi nedovoljni, a kod životinja nedovoljni ili ograničeni.

Grupa 4 podrazumijeva one stvari koje najvjerovatnije ne izazivaju rak kod ljudi. Trenutno se u toj grupi nalazi samo jedna tvar – caprolactam. Stručnjaci se često šale da to znači da vjerovatno sve izaziva rak.

Odakle dokazi?

Iako se tom problemu često posvećuje velika medijska pažnja, dosad je proveden relativno mali broj istraživanja uticaja mobilnih telefona na zdravlje. U njima se uglavnom pacijenti i njihove navike korištenja mobitela upoređuju sa navikama zdravih ljudi.

Dosad je samo jedna danska studija zaista kontinuirano pratila grupu od oko 420.000 zdravih ljudi da bi vidjela šteti li im upotreba mobilnih telefona.

Šta pokazuju rezultati?

Tek manji broj dosadašnjih studija pronašao je neke veze između mobitela i opasnosti od raka. Spomenuta velika danska studija pokazala je, na primjer, da korištenje mobitela ne povećava opasnost od raka mozga, niti bilo kojeg drugog raka, ni nakon 10 godina upotrebe.

Koji su nedostaci istraživanja?

Prije svega, tehnologija mobitela se mijenja pa je teško reći utiče li na ljude nova ili stara tehnologija, ako uopšte utiče.

Osim toga, ne postoji način da se procijeni nečija izloženost zračenju mobitela.

Konačno, nema pouzdanih informacija o tome jesu li odgovori na pitanja iz upitnika tačni. Naime, na prisjećanja ljudi mogu uticati medijski izvještaji, rak mozga može uticati na pamćenje, a ljudi se događaja otprije 10 godina ne moraju jasno prisjećati.

Postoji li u studijama sukob interesa?

Industrija mobitela finansirala je neka istraživanja poput onog danskog. Međutim, sredstva su stigla do stručnjaka preko nezavisnih organizacija koje su postavljene da bi se osigurala vjerodostojnost rezultata.

Sa druge strane, dr. Lennart Hardell nije primio novac iz industrijskih izvora, no kao vještak je učestvovao u sudskim procesima protiv proizvođača.

Mogu li, dakle, mobiteli izazvati rak?

Siguran odgovor na to pitanje teško je dati. Naučnici su uvjereni da duhan, alkohol i azbest uzrokuju rak prije svega zato što znaju kako te stvari djeluju na naše stanice, odnosno poznaju njihove biološke mehanizme. Međutim, niko dosad nije predstavio uvjerljiv biološki mehanizam koji bi povezao mobitele i rak. Mobilni telefoni zrače mikrovalove koji imaju milione puta manju energiju od štetnih rendgenskih zraka i ne mogu promijeniti našu DNA.

Treba takođe istaknuti da se broj ljudi koji su od početka ere mobitela oboljeli od raka nije drastično povećao, što bi bilo za očekivati ako je njihovo zračenje zaista štetno. Istraživanja provedena u SAD-u, Novom Zelandu, Danskoj, Norveškoj, Švedskoj i Finskoj nisu potvrdila takve trendove. U Velikoj Britaniji se postotak oboljelih od raka mozga već nekoliko decenija ne mijenja, piše Tportal.

Naravno, treba uzeti u obzir mogućnost da za razvoj raka mozga treba mnogo godina pa bi se trendovi mogli početi jasno očitovati tek za koju deceniju.

Zbog svih tih razloga britanski stručnjaci preporučuju zdrav oprez. Odraslim ljudima savjetuju da razgovaraju što kraće, a djeci do 16 godina da izbjegavaju sve razgovore osim onih najvažnijih.

Treba očekivati da će neke pouzdanije rezultate dati tek veliko međunarodno istraživanje nazvano COSMOS koje će trajati čak 20 do 30 godina.

U svakom slučaju, na temelju dosadašnjih studija možemo zaključiti da bi bilo glupo pušiti ili piti, a bojati se mobitela.

24sata.info