Hasib Suljić, čovjek koji je preživio genocid, a koji je uspio preći šume oko Srebrenice i doći do teritorije koju je kontrolisala Armija Republike Bosne i Hercegovine. Tada je bio maloljetan, a svoje iskustvo je pretočio u knjigu “Maloljetnik na putu smrti”.

Knjiga Hasiba Suljića počinje jednom od posljednjih rečenica njegovog oca: “Nejak za šumu, visok za Potočare”.

“Vjerovatno nisam bio svjestan situacije u kojoj se nalazim”, nastavlja on, “nisam osjećao strah”.

Kako je još rekao, za jednog 15-godišnjaka donosio je zrele odluke.

“To su odluke koje više priliče čovjeku od 35 ili 40 godina. Najvažnija je bila da se ne predam. Obradovao sam se kad su moji roditelj odlučili, na nagovor komšija, da ne idu u ‘sigurnu bazu’ UN-a. Sa ocem sam krenuo preko šume i tada je nastala ova rečenica kad su pitali moga oca, on je rekao da ne zna šta će sa mnom, da sam visok za Potočara, a nejak za šume”, ispričao je Suljić.

Otac je ubijen na Kameničkom brdu. Nakon što je otišao po vodu, nikad se više nije vratio.

“Rođaci su govorili da nije pametno da ide, ali je on otišao po vodu. Nikad se više nismo vidjeli. Nismo imali informacija sve do 2006. kad smo išli na identifikaciju. On je onda pokopan u Potočarima pored svoga starijeg brata”, kazao je Srebreničanin.

Na kraju razgovora za N1 Hasib Suljić je rekao da se ne osjeća kao žrtva, žrtve su pokopane u Potočarima, nego da je on pobjednik koji je platio visoku cijenu.

Izvor: N1