“Moj prvi samostalni let bio je na jedrilici (avion bez motora) na letilištu u Raincima. Bio je lijep ljetni dan. Mirno jutarnje nebo, bez daška vjetra i oblačka. Pjevušio sam, mumljao nešto u sebi i gledao u daljinu sa širokim osmijehom. Nisam se plašio i bilo mi je drago što letim sam” počeo je svoju priču za portal NEON Televizije Riad Salkanović najmlađi instruktor letenja za avione u BiH.

Riad Salkanović ima 28 godina. Poseduje licencu profesionalnog pilota aviona, a ujedno je i instruktor letenja za avione. Pored profesionalnog pilotskog zvanja, studirao je na Ekonomskom fakultetu u Sloveniji i Njemačkoj, sa usmjerenjem na upravljanje aviokompanijama i aerodromima. Jednostavnije rečeno, ima dozvolu da leti velike putničke avione i da uči ljude bez ikakvog iskustva da postanu piloti.

“Ljubav prema letenju i letjelicama javila se od vrlo malih nogu. Nakon rata u BiH, roditelji su ostali bez kuće pa su se morali useliti u prvu slobodnu napuštenu kuću. Ta kuća se nalazila u selu Zelina, pored Kalesije. U neposrednoj blizini bila je IFOR vojna baza gdje su helikopteri stalno letjeli, i već sa 5-6 godina počela se buditi strast i ljubav koja je svakim danom sve više jačala. Svaki pismeni zadatak u školi na temu “Šta želite biti kad porastete” bila je prilika da iznesem svoje želje da letim. Kad sam imao 11 godina preselili smo se u novoizgrađenu porodičnu kuću u Raincima Gornjim. Ta kuća bila je svega nekoliko stotina metara od aerodroma. Priključio sam se aeroklubu gdje sam proveo godine učeći o avijaciji i letenju. Prao sam avione, hangar, čistio pistu i radio šta god je trebalo da se radi na aerodromu da bih dobio bar jedan let. Sa 16 godina krenuo sam na obuku za jedrilicu koju sam završio za par sedmica i aktivno sam letio jedrilice do svoje 18. godine. Moja želja uvijek je bila da letim velike avione. Kako sam istraživao o tim mogućnostima, shvatio sam da je to vrlo dug, težak i skup put. Postati profesionalni pilot za nekog iz BiH činilo se nemogućom misijom. Moji roditelji su željeli pomoći, ali to je bilo daleko iznad naših mogućnosti. Krediti za kuću otplaćivali su se preko 10 godina, a moj otac je kao RVI bio prinuđen da davno napusti državu i ode trbuhom za kruhom. Stipendije za takve treninge ne postoje u BiH.” dodaje naš sagovornik.

Nakon završene Gimnazije, odlučio je nastaviti svoje školovanje na fakultetu u Ljubljani. Plan je bio, kaže, da će moći finansirati trening tako što će završiti fakultet i nastaviti raditi u inostranstvu i skupljati novac za pilotsku obuku.

Nakon nekoliko godina skupljanja novca te pomoći od porodice i prijatelja, 2020. godine započeo je profesionalni pilotski trening. Sam trening održavao se u više država Europe, a najvažniji dijelovi obuke odrađeni su u Mađarskoj i Poljskoj. 2023. godine stekao je zvanje profesionalnog pilota, a 2024. godine i instruktora letenja.

“Biti pilot nije lako, a biti instruktor je još teže. Ljudska čula nisu namijenjena za letenje i svako ima drugačiji stil učenja kojem se kao instruktor morate znati prilagoditi. Najvažnija stvar koju pokušavam prenijeti na svoje učenike jeste da biti pilot nije samo znati upravljati avionom, nego je to skup mnogih stvari od pripreme, discipline, komunikacije, stava te generalnog ponašanja i na zemlji i u vazduhu. Letenje je privilegija i moramo poštovati tu privilegiju u svakom aspektu.” kaže Riad koji je ljubav prema letenju prenio i na sestru Melisu koja je odlučila da postane kabinsko osoblje u jednoj velikoj Europskoj aviokompaniji. 

Podršku od roditelja, sestara, prijatelja i komšija uvijek je imao. Svako je pomagao na svoj način. O avionima se u kući Salkanovića uvijek pričalo pa nije bilo iznenađenje to što je sin odlučio biti pilot. Međutim, mama kao mama svaki put kada Riad ide da leti pogleda  u daljinu i kaže: “A malo je jak vjetar danas, pazi se”, iako je, kako naš sagovornik kaže, vazduh totalno miran.

“Imao sam čast letjeti kao pilot u dosta zemalja Europe. Od Poljske do Portugala te od Švedske do Italije. Alpe su veličanstvene, mora su predivna. Nepregledna žitna polja i ravnice istočne Europe su čudesna. Najljepša stvar letenja je da vam sve postane blizu i ne vidite političke granice, idete preko rijeka, planina… niko vas ne zaustavlja i ne pita. Letenje Bosnom i Hercegovinom se ne može opisati riječima. Ako krenete od Save na sjeveru prema jugu, ugledat ćete prostrane šarene ravnice. Kako idete južnije, teren se talasa i raste, a guste listopadne šume pokrivaju brda. Ako nastavimo dalje prema jugu, nailazimo na kamenite planine Hercegovine sa snježnim vrhovima, pa zatim krška polja i vrtače i duboke kanjone naših rijeka koje, ako nastavite pratiti, vas dovedu do Jadranskog mora. Bosnu i Hercegovinu sam toliko puta preletio da je to jedina država gdje mi ne treba nikakva navigacija.” kazao je Riad.

Riad je imao snove, nije odustao od njih ni kada se činilo nemogućimzato je za sve nas imao i poruku.

“Sve dok su namjere iskrene i poštene, a ljubav istinita, putevi se kad-tad otvaraju i pružaju nove prilike koje vas vode do vaših snova.”