Nakon presude Vejsilu Haliloviću u našu redakciju stigao je e-mail od Senade Nuhanović, majke Ajle Nuhanović. Reakciju majke prenosimo u cjelosti:

“Obraćam vam se kao majka ubijene kćerke Ajle,u vezi “ponižavajuće”,presude Kantonalnog suda u Tuzli. Čitala sad i još ne mogu da vjerujem!  Ne mogu i neću da vjerujem da rade ovakve nagodbe sa pijanicama i narkomanima!   Sudstvo Tuzlanskog kantona, dobro ste zakazali na ovom slučaju. Ovakvom nagodbom samo “stvarate” više ubica-Vejsila koji i vašoj djeci mogu doći glave!!! Moje dijete je izgubilo život u saobraćaju jer ju je pregazio vozač koji je bio pijan, pod dejstvom opojnih droga i velika brzina. Nije bila nesreća. Bio je to svjetstan čin neodgovornosti, bezobzirnosti i kršenja zakona koji je zavrsio smrću jednog mladog života. Za život mog djeteta izrečena je kazna od tri godine zatvora. Tri godine za izgubljeni život. Tri godine za zauvijek prazno mjesto u našem domu. Tri godine za roditelje koji su osuđeni na doživotnu kaznu tuge. Posebno naglasavam da je ova presuda donešena bez prisustva nas, Ajlinih roditelja. Ni na jedno saslušanje nismo bili pozvani. Nismo imali priliku da čujemo,da govorimo, da budemo priznati kao roditelji djeteta čiji je zivot ugašen. Na taj način nam je,osim djeteta ,uskraćeno i osnovno ljudsko i roditeljsko pravo -pravo da  budemo dio postupka koji se tiče smrti naseg djeteta. Ovom presudom niste kaznili samo pocinioca-poslaliste poruku cjelom  drustvu da se voznja u alkoholisanom ,drogiranom stanju i velika brzina ne smatra teškim zločinom, već gotovo  prihvatljivim rizikom. Takva  poruka ubija ponovo. Svaki put.
Pitam vas:-Koliko vrijedi jedan ljudski život u ovoj državi?

– Kakvu pravdu nudite roditeljima koji su izgubili dijete?

-Kako očekujete da građani vjeruju u sistem koji ovakvu smrt kažnjava simbolično?

Moja kćerka nije statistika, nije broj predmeta, nije ‘slučaj’.

Bila je nečije dijete, nečija buducnost, nečija ljubav.

Oduzeta nam je zauvijek,a odgovornost zato ne može stati u tri godine.

Ogorčeni smo,slomljeni i duboko povrijeđeni ovom odlukom.

Tražimo pravdu ,ali prije svega tražimo da institucije  shvate težinu onog   sto su odlučile i posljedice koje takve presude imaju-ne samo za našu porodicu, već za cijelo društvo. Ovo ne pišem iz mržnje. Pišem iz bola,ali i iz odgovornosti da glas mog djeteta ne utihne zajedno sa njom…

Samo jedno mogu reći….

SRAMITE SE SUDSTVO TUZLANSKOG KANTONA,PRAVOSUDE,ORGANI,UPRAVE

Štitite UBICE,VEJSILA HALILOVIĆA MONSTRUMA

Ali, ima neko ko Će to ispraviti.

Molim Allaha  dragoga   da ispravi ovu nepravdu, On zna  kako i na koji način

Moju Ajlu niko ne može vratiti,ali može učiniti bar onoliko koliko je do njih.

Može se učiniti da se to više ne ponovi, ali nažalost sada se dokazalo da njima   ni jedna Ajla nije važna, važan je novac.

Ali zapitate li se ikada:

“Imam i ja dijete,šta da se njemu desi tako nešto”.

Moje ruže više nema.

Otišla je prerano ostavila toliko boli, tuge, jer život bez nje je stao, ali molim Allaha da joj da lijepi dženet, da ispravi nepravdu koja je počinjena ,a čuvaj svoju “senu”, tako si me voljela zvati, pa se vidimo aBd na nekom boljem i lijepšem  mjestu bez kriminala,korupcije,nepravde……”