Posljednjih mjeseci portali i ostali mediji pretrpani su vijestima o odlasku mladih ljudi iz Bosne i Hercegovine. Nažalost te vijesti nisu “napuhane”. To dokazuje I veliki broj zaključanih kuća u svim bosanskohercegovačkim naseljima.

Nažalost, mladi ljudi svoju bolju budućnost vide samo van granica Bosne i Hercegovine.  Na društvenim mrežama možemo vidjeti koliko su mladi ogorčeni na ono što se dešava u zemlji. Oni koji su uspjeli naći zaposlenje žale zbog odlazaka prijatelja sa kojima su proveli djetinjstvo. Boli ih što sa najdražim ljudima ne mogu provesti bitne trenutke života. Ženidbu, dobitak djeteta, rođendane. Ali su sretni što će tamo negdje ispod tuđeg neba imati posao na osnovu kvalifikacija a ne stranačke kartice. U Bosni i Hercegovini moramo priznati da je to jedan od osnovnih uslova za posao, onih nepisanih uslova. To je uslov o kojem ne pričamo a kojeg svi znamo.

Ima naravno onih koji odluče ostati, boriti se za svoje pravo, ali su svjesni da su ušli u borbu sa vjetrenjačama. Nakon rata naslušali smo se priča o prioritetu zbrinjavanja i zapošljavanja djece šehida. Uvjerili  samo se da je to  “priča za laku noć” i možda umirivanje savjesti onih na vlasti. Zvuči smiješno “savjest onih na vlasti” ali želimo da vjerujemo da je još uvijek imaju kako bismo lakše progutali sve što se servira i ostali živjeti u zemlji koju najviše volimo.

Koliko je teško dobiti posao, djetetu šehida, dobitnika značke “Zlatni ljiljan” potvrdila nam je Mediha Horić-Aličić. Mediha je kao redovan i uspješan  student na Filozofskom fakultetu u Tuzli završila odsjek za Žurnalistiku. Diplomu u ruke dobila je 2014. godine. Nakon završetka studija  obavila pripravnički staž u kantonalnoj upravi za inspekcijake poslove u trajanju od godine dana.Od tada do danas predavala je na razne konkurse. Svjesna da se i drugi mladi, obrazovani ljudi bore za posao sve je podnosila i nije odustajala. Posljednja kap koja je prelila čašu jeste konkurs na kojem je bila treća sa 149, 3 boda. Kandidati prije nje imali 150 bodova. Boli je kaže naša sagovornica to što je na pismenom zadatku osvojila 90 bodova, a na intervju dobila manji broj bodova te nije dobila posao. Kao što je i navikla to što je njen otac dao život za domovinu nije imalo uticaja da joj se da šansa da zarađuje za život.

Mediha je kćerka „Zlatnog ljiljana“ Armije Bosne i Hercegovine i legendarnog komandanta 3.odreda Prve teočanske brigade majora Horić Muharema. Muharem je dao nemjerljiv doprinos u organizovanju naroda za odbranu, uspostavi i izgradnji linije odbrane, borbenih položaja, isturenih osmatračnica i minskih polja oko zone odgovornosti Brigade.  Bio je visoko moralni borac i komandant sa velikim srcem i ljudskim osobinama.

Najznačajnije rezultate sa jedinicom je postigao u oslobađanju: Laza, Čaklavice, Čaira, Rastošnice, Obršina itd.  Teže je ranjen 8.2.1993. godine prilikom odbijanja neprijateljskog napada u rejonu Malinjak -Bilalići. Od posljedice ranjavanja umro je u KMC Tuzla dana 9.2.1993. godine. Nagrađivan je i pohvaljivan od neposredno viših komandi, dobitnik je najvećeg ratnog priznanja značke »Zlatni ljiljan«.

Ukazom Predsjedništva RBiH od 12.1.1996. godine posthumno je proizveden u čin majora.

Muharem je život dao za domovinu. U istoj domovini njegova kćerka ne može naći posao.

Gospodo, OVO JE BOSNA I HERCEGOVINA.