U ime Allaha Milostivog Samilosnog
”Vi ste najbolji narod koji se ikada pojavio, naređujete dobro a odvraćate od zla” (Kur'an)

Živimo u vremenu prepunom iskušenja i nedaća, svjedoci smo sve većeg pritiska na obične ljude u kojima je ostalo još malo onog ljudskog dostojanstva i poštenog načina za preživljavanje u ovom teškom vremenu. Većina nas se sjeća 1992 god. i dobro se sjećamo oslobođenja naše općine Kalesije. Pričalo se kako je Kalesija prvi oslobođeni grad, da su kalesijci prvi oslobodili dio okupirane teritorije u BiH. Godinama se pričalo i prepričavalo o podvizima kalesijaca, o tim dobrim i hrabrim ljudima koji su spremni dati najvrednije što imaju za svoju zemlju. Pričale su se priče i poslije drugog svjetskog rata, ali kako tada, haman da će i sada, Kalesija trpiti udare, onda od udbe a sada od pojedinih državnih struktura. A sve zbog toga, što smo pošteni i što smo kroz vijekove branili samo svoje, i što imamo ljude koji znače nešto i koji vrijede u ovom teškom vremenu. Haman da je naš grijeh, što u ovom naopakom vremenu mi još imamo ljude koji čuvaju Allahovu knjigu u svojim glavama, iako to da sad nije trend.

I sve malo, pa iz naše Kalesije, neko od naše djece, ode da studira na izvoru Islama u daleku Medinu, pa tako iz svake generacije ponudi po jednog alima od kojeg eto strahuje Evropa i Zapad. Pa se ovi naši ”bunarijaši” što prije počnu utrkivati, da ih hapse kako bi se dodvorili njima(Zapadu). Naš grijeh je što smo do juče imali rahmetli šejha Jusufa Barčića, koji je bio riznica znanja koju mi nismo znali ili htjeli otključati.Lakše nam je bilo da ga i mi osporavamo i izgurujemo, iako je imao častan i pošten cilj. A to je povratak u džamije i povratak vrijednostima Islama. Haman da je naš grijeh što mi iz Kalesije imamo i šejha Nusreta Imamovića, koji je do juče bio naš ponos za svoju hrabrost koju je pokazivao i za ktv svoju koju je proljevao za ovu zemlju.A sada je taj isti prijetnja istoj toj državi koju je branio od neprijatelja, a oni mu danas ruše njegova ljudska prava na život i dostojanstvo. A sve zbog toga, što je taj isti istinu nazvao istinom, a neistinu laž. I sve malo pa naša Kalesija bude na udaru.

Sad kad nema šejha Jusufa, kada šejh Nusret ne smije da javno iznosi svoje stavove, počeli su, a tome smo svjedoci, da bihuzure običan narod, koji je opet po staroj priči nekome prijetnja. Haman da Meho Đedović, uzgaja nekakav sumnjiv paradajz i paprike ”obogaćen uranijum”, haman da Rasim Zulić pravi nekakve čudne okvire za posebne pčele, haman da krave Mustafe Đedovića daju nekakvo sumnjivo mlijeko. Haman da Samir Šehić nije dovoljno dao za državu (izgubio ruku u ratu), pa sad treba da da i svoju ”slobodu”. Haman da su ti ljudi prijetnja svojoj državi, da su prijetnja sigurnosti, oni koji jedva sastavljaju kraj s krajem, oni koji ne varaju, ne kradu, nisu nikom dužni, oni koji uvijek pomažu.

Zar oni da budu prijetnja svom narodu, a nisu prijetnja oni koji za jedan dan pronevjere što običan čovjek ne može za čitav život zaraditi. Zar nisu prijetnja sigurnosti, narkomani, koji hodaju našim ulicama, zar nam nije prijetnja nemoral, kocka, alkohol i ostali poroci koji sve više hvataju maha u našem društvu.

Haman da je ipak prijetnja ovdje onaj koji i moje i tvoje dijete odvraća od tih poroka.

Čudno je sve to, sramota je, stid me je, ali preživjela je moja Kalesija i moja Bosna i veće spletke, pa će ako Bog da preživjeti i ovo. A oni koji sve ovo montiraju iz svojih kancelarija bilo bi bolje da izađu među narod i čuju priču o teškom životu, o teškoj patnji i neimaštinji. Ljudi u ovoj državi neimaju šta da jedu dok se vi bavite prljavim igrama, trošite desetine hiljada maraka u policijske akcije da bi hapsili one koji su branili i odbranili ovu državu, a vas pitam:

Gdje ste vi bili tad, kad je bilo najteže?

M.P.