Rođen je prije dvadeset i dvije godine. Svog djetinjstva se sjeća ali ne kao djeca koja su imala priliku odrasti u roditeljskom domu okruženi ljubavlju majke i oca. Ne sjeća se poljupca za laku noć. Ne sjeća se odlaska na izlete sa roditeljima. Nema fotografija u albumu sa proslave rođendana sa sretnom mamom i ocem. On to nažalost nije doživio. One se zove Amir Šečić a njegovu biografiju napisala je Mirela Sarajlić i prenosimo je u cjelosti.

“Amir Šečić  rođen je 10.12.1995. godine  u Tuzli. On je mladić koji nikada nije osjetio čari i ljubav porodičnog života. Amirov otac Ibrahim je ubijen u Srebrenici 1995, nakon pada Srebrenice Amirova majka sa „kolonom spasa“ kreće prema Tuzli gdje će se i poroditi i svoju bebu nakon samo tri dana ostaviti u bolnici u Tuzli. Amira prihvata Centar za socijalni rad  i ostavlja u tuzlanskom domu. Njegova borba za život tek tada počinje.

Dok je živio u domu primjetio je da je većina djece sa kojima boravi iz Srebrenice i da imaju slične životne priče, što mu je i bio jedan od najvećih razloga da napiše svoju knjigu „Teško da sam bio dijete“.  Bilo je i izbjegavanja od druge djece tokom školovanja  ali nije posvećivao toliko požnje tome jer je imao i druge bitke u životu. To mu je dalo snage da nastavi dalje da se bori za sebe i da uspije u životu.

Amir kaže da mu se sada kada je postao poznat preko medija javljaju mnogi, pa čak i  rodbina za koju ne zna. „Moja priča je objavljena i u Americi i na raznim portalima“, priča Amir. Ovaj hrabri mladić završio je Srednju saobraćajnu školu u Tuzli i nada se da će upisati pravni fakultet.”