U školi vjerovatno imate zidne novine. Kada čitate ono što je izloženo na tabli, šta saznajete? Saznajete novosti! Nekada davno to je bio jedini oblik novina. Novosti su sakupljane od putnika ili iz zvaničnih izvora, a onda su isticane na zidnoj tabli. Zatim, u V vijeku prije nove ere, neki ljudi u Rimu sakupljali su novosti, pa ih u obliku pisama slali onima koji su živjeli daleko od prijestolnice.
Naravno, to nisu prave novine; prave novine možete nositi sa sobom, da ih čitate kad vam se prohtije. Da bismo vidjeli gdje su štampane prve novine, moramo se vratiti u Kinu od prije 1300 godina.

U to vrijeme vlada je štampala novine sa naslovom Čing-pao, što znači “Vijesti iz prijestolnice”, i tako obavještavala narod o važnim događajima. U starom Rimu postojale su vladine novine, koje je narod čitao na Forumu. Zvale su se Acta Diurna, što znači “Dnevni događaji”. To su dva najstarija primjerka novina o kojima je sačuvan neki spomen. U XVI vijeku ljudi su već kupovali novine. U Veneciji je vlada izdavala Notizie Scritte (“Pisane novosti”), a za jedan primjerak plaćala se jedna gazetta.
U XVIII vijeku već su izlazile, više ili manje redovno, novine u kojima su objavljivane ne samo vijesti nego i komentari. Jedan takav list počeo je da izlazi u Londonu još 1663; zvao se The Intelligencer. Većina tih starih novina izlazila je samo jednom nedjeljno, jer se i sakupljanje vijesti i njihovo objavljivanje obavljalo prilično sporo.