Holanđanka Monique Bergman je teške 1995. godine bila u bazi Holandskog bataljona u Potočarima. Bila je u bazi bataljona koji je trebao zaštiti nedužne ljude Srebrenice, a nije. Na dužnosti u sklopu holandskog bataljona bila je od januara do jula ‘95.

Ono što su holandski vojnici vidjeli tih mjeseci, a posebno tih dana tog jula ni oni ne zaboravljaju. Bergman je nedavno objavila fotografiju iz ratne Srebrenice s djetetom u naručju. Izrazila je želju da ga pronađe, da zna da li je živ.

To je jedan od dokaza da Srebrenicu i ljude koje je tada viđala i s kojima se družila ni nakon više od dvije decenije nije zaboravila. U razgovoru za Anadolu Agency (AA) prisjetila se ‘95.

– Bila sam u komandi u Potočarima kada su Srbi počeli s granatiranjem i kada su sve izbjeglice došle do nas da traže sklonište. Vidjela sam mnoge ranjene osobe. Razaranje, strah i gladovanje. U takvim uslovima sam provela posljednje dane u Potočarima – prisjetila se Bergman.

Govorila je i o gluhonijemom dječaku koji joj je ostao urezan i sjećanje i kojeg traži i nakon više od dvije decenije.

– Mnogo sam ga zavoljela. Dolazio je svaki put kada bi otišla s kamionom do pekare u Srebrenici. On im je donosio cvijet za hljeb. Kada su otišli svi ljudi iz Srebrenice pokušavala sam ga pronaći. Nisam znala njegovo ime zato što je bio gluhonijem. Željela sam znati je li preživio – istakla je Bergman.

Naglasila je da joj je tih dana u Srebrenici bilo jako teško, jer je bila bespomoćna. Bergman je kazala da je bio težak osjećaj znati da si bespomoćan i napušten od UN-a.

– Gledati sve patnje tih ljudi, a ne možeš im pomoći. Bilo mi je stalo do ljudi Srebrenice i nisam mogla razumjeti zašto UN nije zaustavio Srbe zračnim napadima – poručila je Bergman.

U to vrijeme ona se u bazi brinula za ranjene i bolesne ljude.

– Držala sam bebe u svojim rukama. Iznosila sam im ono malo vode i hrane što smo imali. To su definitivno bili najgori dani moga života. Osjećala sam se napušteno – poručila je Bergman u razgovoru za AA.

U Memorijalnom centru u Potočarima 11. jula bit će klanjana dženaza-namaz i obavljen ukop posmrtnih ostataka 127 žrtava, među kojima je 12 maloljetnika. Najmlađa žrtva je 14-godišnji Avdija Memić, a bit će ukopan zajedno sa amidžom Avdurahmanom i njegovim 16-godišnjim sinom Halilom. Najstarija žrtva koja će biti ukopana 11. jula ove godine je Mustafa Hadžović. Do sada je u Potočarima ukopano 6.377 žrtava.