Tokom ratnog perioda mnogi su dali doprinos i pomagali sugrađanima, borcima, ranjenicima u vidu prehrambenih i drugih artikala, onoliko koliko su tada bili u mogućnosti. Hrane nije bilo mnogo, ali se dijelila sa komšijama.

Ovom prilikom pišemo o Huriji (Ćasurović) Salihović iz Tupkovića, o kojoj su tada pisale i novine “Glas”, koja je bila veliki humanista kada je bilo najpotrebnije. Od samog početka rata ona je bolesnim i ranjenim borcima poklanjala određene količine meda.

“Željela sam da pomognem najviše ranjenicima, jer je med lijek. Htjela sam od srca da podijelim ranjenicima, imala sam potrebu, jer sam imala dovoljno da sam mogla dijeliti onima kojima je bilo potrebnije u to vrijeme. Jednu količinu meda sam podijelila za vojsku koja je bila u Repuhu na liniji i tad su napisali članak za novine”, kazala je Hurija, koja se udala u komšiluk i ostala da živi u svom rodnom kraju.

Sav med koji je vadila iz košnica je poklanjala. Sezonski je bilo oko 100 kg meda, koji je dijelila ne samo ranjenicima, već ga je bilo za cijelo selo.

“Ne može se opisati riječima, željela sam da učinim dobro djelo u tako teškom vremenu. Posebno kad su u pitanju ranjenici.”

Hurija je borcima poklanjala duhan i cigarete. Čak je toga poklonila, kako kaže, veće količinu nego meda. I nakon svega, borci i komšije su joj zahvalni na svemu što je uradila za njih i pomagala, jer je tada bilo jako teško nabaviti ove namirnice.

“I danas dan su mi zahvalni zbog toga, jer je to bilo skupo u to vrijeme. Onima koji nisu imali sam poklanjala i hranu. Sjećam se svega što sam radila sa pčelama i presala sam vosak ljudima na ručnu mašinu i sve sto sam zarađivala podijelila sam”, kaže Hurija.

Hurija je veliki borac, žena koja je na mnoge životne situacije iznijela hrabro i prkosno na svojim plećima. I danas je ostala takva.

Kao da je slutila da će med iz njenih košnica biti lijek mnogima, pa je sa njihovim uzgojem počela prije rata. U toku rata pridružila se i jednom pčelarskom udruženju. Na početku je imala 40 košnica, a vremenom je stekla 90 društava. Ova vrijedna domaćica i danas ima pčele i susreće se sa mnogim problemima, kao i mnogi pčelari. Zbog zaprašivanja uginulo su 64 društva. Nažalost nikakvu novčanu naknadu nije dobila za pričinjenu štetu. Svoje znanje stalno nadograđuje posjetama sajmovima, predavanjima iz oblasti pčelarstva.