Admir Andelić i Nejra Kadrić, alpinisti iz Živinica, uspješno su savladali sjevernu stijenu Grandes Jorassesa, jednog od najtežih uspona u Alpama, koji je dio “Tri problema Alpa”, a kako se nazivaju tri najzahtjevnija uspona u ovom planinskom vijencu.

Ovaj podvig je izuzetno značajan jer predstavlja najveći uspjeh bosanskohercegovačkog alpinizma nakon rata, a posebno jer je u timu bila i jedna žena. Važnost njihovog dostignuća dodatno naglašava upravo to što nijedna žena iz BiH do sada nije popela ovaj uspon.

“Tri problema Alpa” ili “Alpska trilogija” obuhvata tri najzahtjevnija i najopasnija uspona u Alpama, koji su dugo vremena predstavljali vrhunski izazov za planinare. Ovi usponi uključuju sjevernu stijenu Eiger-a, sjevernu stijenu Matterhorn-a i sjevernu stijenu Grandes Jorasses-a. Zbog svoje vertikalnosti, ekstremnih vremenskih uslova i tehničke složenosti, ove stijene su stekle status legendarnih u svijetu alpinizma, postavši mjerilo za najhrabrije i najiskusnije alpiniste.

Andelić je u razgovoru za Klix.ba opisao njihov uspon na Grandes Jorasses kao izuzetno zahtjevan, ali i kao iskustvo koje će ih pripremiti za naredne podvige.

“Sam pristup stijeni trajao je pet sati. Tu smo spavali, a zatim smo tri dana proveli penjući se u stijeni. Silazak je bio jako težak, trebalo nam je osam sati za spuštanje. Samo penjanje je išlo dobro, proveli smo tri dana u stijeni, spavali na dva bivka – jedan na polici, gdje smo mogli lijepo leći, a drugi je bio sjedeći na grebenu, gdje smo presjedili cijelu noć”, kazao je Anđelić.

On je istakao i da nisu imali ozbiljnijih problema tokom uspona, osim u posljednjim fazama kada su se suočili s nedostatkom vode i s efektima visine.

“Pred sami vrh, pošto nismo bili aklimatizovani, visina je počela da utiče na nas. Posljednja dužina koja izlazi na 4.200 metara bila je jako naporna. Ostali smo bez vode taj posljednji dan. Međutim, zaadnjih 50 metara je bilo malo snijega i nešto leda, pa smo ih prokuhali i dobili vodu za piće kako bismo mogli nastaviti”, ispričao je za Klix.ba.

Zanimljivo je da uspon na Grandes Jorasses nije bio njihov prvobitni plan.

“Nije nam bio uopšte plan da penjemo Grandes Jorasses, imali smo u planu neki drugi smjer. Kada smo došli u Chamonix i pitali za uslove penjanja za smjer Frendo, rekli su nam da su uslovi jako loši. Tada sam kroz šalu pitao šta je sa Grandes Jorasses-om, na šta su nam odgovorili da su uslovi za ovu rutu odlični, te da nam to i preporučuju. To mi je bilo dovoljno da krenemo, jer deset godina iskustva u alpinizmu i stotine ispenjanih smjerova slične težine, olakšali su mi odluku da krenemo na Grandes Jorasses”, kazao je Anđelić.

Andelić vidi ovaj uspjeh kao korak ka većim ciljevima, ističući da je sada fokusiran na završetak Alpske trilogije.

“Grandes Jorasses nam je lijepa podloga da uđemo u Eiger, a meni je onda plan i da završim Alpsku trilogiju. Mislio sam početi sa Eiger-om, ali se drugačije posložilo, pa sam počeo sa Grandes Jorasses. Ostali su, dakle, još Matterhorn i Eiger, za šta se nadam da će biti uskoro, čim se stvore uslovi. A i sve to je samo stepenica za više”, rekao je.

Samir Mehić, instruktor u Sarajevskoj školi alpinizma, naglasio je koliko je ovaj uspjeh značajan za bh. alpinizam.

“Vrijedno je spomenuti da su bh. alpinisti penjali Walkera prije rata, ali nikada to nije učinila mješovita naveza, odnosno Nejra je prva žena iz BiH koja je savladala jedan od problema Alpa. A ako znamo da je, nakon sjeverne stijene Matterhorna, ovo jedan od najznačajnijih alpinističkih uspona, utoliko je i čitav ovaj podvig značajniji. Za nadati se da je ovo najava za povratak bh. penjača u velike alpske stijene, poput Grandes Jorasses, Eiger-a, Matterhorn-a i Petit Dru-a, a koje su naši alpinisti iz tzv. ‘zlatne generacije’ redovno penjali”, kazao je Mehić.

Na kraju, Andelić je govorio o izazovima s kojima se suočavaju bh. alpinisti.

“Teško je baviti se ozbiljnim alpinizmom, jer narod to kod nas ne prepoznaje. Sve ovo što radimo, radimo ‘iz svog džepa’, ni sam ne znam kako se borimo. Pokušavamo na razne načine, ali to opet ne vidi javnost. Evo, sada i za ovaj uspon mediji će objaviti da smo uspjeli, ali to neće biti zvučno kao uspon na Mont Blanc. Ne osporavam naravno značaj i svaka čast svakome ko se popne na Mont Blanc, nije ni to lako. Pogotovo ko popne Everest ili bilo koji himalajski vrh, ali se mora razgraničiti planinarstvo, visokogorstvo i alpinizam”, istaknuo je Anđelić.

Mehić je također ukazao na razliku između pravih alpinističkih poduhvata i onoga što se ponekad pogrešno predstavlja kao takvo, kao što su hodajući usponi na Everest putem tzv. “Via normale”, koje on smatra ekstremnim turizmom, a ne alpinizmom u pravom smislu te riječi.

Vratimo se ipak na ono što se uspjehom zove, te podsjetimo javnost na to da ovaj podvig dolazi nakon još jednog značajnog poslijeratnog alpinističkog dostignuća – uspona sjevernom stranom Matterhorna, koji su ostvarili Armin Gazić i Haris Kaladžisalihović, dvojica najistaknutijih bh. alpinista.

Admir Andelić, koji je ujedno i instruktor alpinizma u Sarajevskoj školi alpinizma, pokazao je zajedno s Nejrom Kadrić da bh. alpinizam ima svijetlu budućnost. Ovaj uspjeh mogao bi da posluži kao inspiracija novim generacijama alpinista iz Bosne i Hercegovine, da se okušaju u najsmjelijim izazovima koje Alpe nude.