“Ovo je Bosnia nikad nije bila ljepša i ponosnija” i tačno. Nikad ljepša  zemlja koja se digla iz pepela  i nikad ponosnija na svoju djecu, diplomante, magistre, doktore nauka. Dobre i čestite ljude. Posmatrajući iz ovog ugla, reklo bi se da je sve potaman. Da nam ništa ne fali. Ali… sklonimo zavjesu i pogledajmo iza kulisa.  

Mediji u Bosni i Hercegovini često znaju prenijeti lijepe i pozitivne priče. Jedna takva priča dolazi iz Srebrenice, a druga iz daleke nam Njemačke. Napisa “nam”, jer je već  “ta daleka Njemačka” postala prisvojna, naša.

Uporedim sudbine. Sudbine mladih, perspektivnih ljudi, ali da drugim krajevima svijeta. Priča iz Bosne koja najbolje oslikava status mladih u našoj državi. Sve je teže doći do posla, a pojedinim treba čestitati na njihovoj snalažljivosti i optimizmu.

Zijada Efendić iz Gornjih Potočara (Srebrenica) završila je ekonomski fakultet, smjer računovostvo i finansije. I njoj je životna politika u Bosni i Hercegovini svela račune. Finasije su neophodan izvor da čovjek živi, privređuje, bori se i radi… Zijada nije mogla pronaći posao u struci, ne čekajući ni momenta, sama je napravila posao. Posvetila se uzgoju bikova. Iako ekonomista po struci u ovom slučaju nije joj bila važna ekonomska računica, da zaradi, već da ovaj kraj opstane, da bude primjer drugima da ima života u Srebrenici.

Nadala se, kaže, da će sa diplomom lakše doći do posla, ali ispalo je da od toga nema ništa. – Ja sam zadovoljna i sretna, radim za sebe i ne ovisim ni o kome – kaže Zijada za Faktor.

Pročitam i jednu lijepu vijest koja je stigla iz Njemačke.

Na drugom kraju svijeta u Njemačkoj potpuno druga priča. Dvoje ambicioznih ljudi grade uspješnu političku karijeru. Jasmina i Adis porijeklom iz Bosne ulaze u njemački Bundestag. Blago nama, kakve potencijale imamo.

Eh, to ti je ta Njemačka.

Jasmini i Adisu možemo samo čestitati, kao i našoj državi koja mladim poput Jasmine i Adisa kroji život. Ima nešto i dobru u tome, dala im je mogućnost da napreduju i budu uspješni u “tamo nekoj Njemačkoj”.

I kada se osvrnemo, sve troje obrazovani i puni života. Bore se. Svako na svoj način. Sve troje krvi bosanske, ali različitih sudbina.

I šta to njima nudi Njemačka. Nudi mnogo toga, sigurnost, posao, bolji životni standard. Nudi bolju budućnost  što sa vodećom politikom i standardom života u Bosni nikada neće dostići. Mladi odlaze. Živote grade daleko od roditeljskog praga. Majka i otac odgoje, školuju, daju život za dijete da bi ga dali nekom drugom, nekoj drugoj državi na dlanu. “Usvoji ” ga tamo neka Njemačka, Austrija, Švicarska. Daleko od domovine.

Zabrinjavaju podaci iz 2019. godine i pokazuju da približno 450.000 državljana Bosne i Hercegovine boravi u zemljama Evropske unije, navodi se u publikaciji (Utjecaj pandemije COVID-19 na migracije stanovništva u Bosni i Hercegovini, koju su radili Faruk Hadžić, Admir Čavalić i Damir Bećirović), a odlazak prvenstveno mlađe populacije uz povećanje broja penzionera, dodatno komplicira ekonomsku situaciju u Bosni i Hercegovini. Pandemija nije uticala na iseljavanje stanovništa iz Bosne i Hercegovine. Taj trend nastavljen je protekle i ove godine, uprkos teškoj situaciji uslovljenoj lošom epidemiološkom slikom uzrokovanom pojavom i širenjem korona virusa (Al Jazera)

Ni korona virus, ni bilo kakva pandemija neće biti prepreka za odlazak, što se potvrdilo i u protekle dvije godine. Mnogi već pakuju kofere i kao što je evidentno davno nam je sistem zakazao, a ništa se ne radi na sprečavanju odlaska visokokvalifikovane radne snage i prepuštamo ih u naručje drugima, koji ih objeručke prihvataju. Njima su, haman, bolji i korisniji…