Zahvaljujući pomagačima u Republici Srpskoj, Srbija ima lijepe šanse da konačno uspije u nakani besplatnog dobavljanja naših sedam borbenih mlaznih aviona J-22 orao, koji su praktično otpisani na vojnom aerodromu Mahovljani kod Banje Luke.

Sve bi bilo uredu kad bi Beograd bio spreman uredno platiti ove avione, svojevremeno proizvedene u mostarskom Sokolu. No, oni koji u BiH više vole Srbiju nego da razvijaju zajednicu u kojoj žive, na više frontova pomažu da Beograd ove avione na prevaru dobije – džaba.

Marljivi Dodik

Kako smo uspjeli saznati, nedavno je Ministarstvo odbrane iz Oružanih snaga BiH dobilo izvještaj prema kojem bi za zadatke nadzora i zaštite vazdušnog prostora BiH moglo biti korišteno nekoliko starijih i znatno slabijih jednomotornih aviona jastreb!? U svijetu ima primjera da se za upotrebu odaberu jeftiniji avioni, ali moderniji dvomotorni orlovi nakon remonta mogu letjeli znatno više godina nego što mogu zastarjeli, spori jastrebovi. Predloženi jastrebovi se dakle ne isplate koristiti, jer za koju godinu više neće moći letjeti, ističe im resurs, i šta onda? Očigledno je da su se više gledali srbijanski, a manje interesi BiH.

Jer, kako smo već pisali, Srbija se oslanja na dogovor entitetskih vlada i Vijeća ministara BiH, prema kojem bi čak 80 posto sredstava dobijenih prodajom viška naoružanja, bilo alocirano za podmirenje dugova nekadašnjih entitetskih ministarstava odbrane. A pošto su ranjenici Karadžićeve vojske u proteklom ratu besplatno liječeni na Vojnomedicinskoj akademiji u Beogradu, sada se Srbija nada da bi se taj “dug” mogao podmiriti besplatnim ustupanjem jurišnih mlažnjaka orao, koji bi kod nas bili proglašeni viškom.

Tome u prilog posebno marljivo radi predsjednik RS-a. Ne prihvatajući dogovor o sukcesiji bivše imovine JNA i SSNO, prema kojem ona pripada novonastalim državama u kojima je ta imovina zatečena raspadom SFRJ, Milorad Dodik u vaninstitucionalnim međustranačkim razgovorima insistira da imovina pripada entitetima te da se može samo posuditi na korištenje Oružanim snagama BiH. Kad postane višak, vraća se entitetu, a ovaj ga može – pokloniti Srbiji.

Pristane li se na ovu prevaru, bila bi to kruna na otimačinu naše zajedničke imovine iz JNA, koja je pomažući i provodeći agresiju na Hrvatsku i BiH, sva ključna sredstva odvukla u Srbiju. Naime, dok je svu imovinu s vojnih aerodroma u Tuzli, Mostaru i Bihaću, kao i u Hrvatskoj, odvukla ili uništila, “neutralna” JNA je 1992. godine borbene avione, ipak, ostavila Karadžićevim Srbima na aerodromu Mahovljani. Sada Beograd želi dobiti i te avione, jer Vojska Srbije pokušava jačati svoje vazduhoplovstvo, a nema novca za nove. Osim toga, orlovi u BiH bolji su od onih u Srbiji, jer su mlađi, imaju jače motore i mogućnost nošenja američkih vođenih raketa vazduh-zemlja.

Ne mare za Muzej

S druge strane, bošnjački i hrvatski političari u BiH, zaokupljeni ličnim i stranačkim interesima, na ove avione gledaju samo kao na staro željezo. Historijski muzej u Sarajevu još je 2009. godine uputio Predsjedništvu BiH dopis u kojem upozorava da avioni orao predstavljaju i izuzetnu muzejsku vrijednost, jer su se proizvodili u Mostaru kao jedini domaći avion koji je mogao letjeti i brže od zvuka. Predložili su da se u BiH sačuva nekoliko primjeraka za stalne muzejske eksponate, a njihovoj su se molbi pridružili i direktori aerodroma Sarajevo, Mostar i Tuzla. No, do danas nikakav odgovor nisu dobili iako je i muzejska sudbina bolja nego da se ovi borbeni avioni budzašto na prevaru prepuste Srbiji.