Više od 200 osoba kojima su izrečene mjere obaveznog liječenja u psihijatrijskoj ustanovi, a koje su počinile neko krivično djelo u stanju bolesti, hoda ulicama Federacije BiH, kazao je neuropsihijatar, prim. dr. Omer Ćemalović, ljekar u Psihijatrijskoj bolnici Jagomir u Sarajevu, prenosi Avaz.

Prema njegovim riječima, u ovoj bolnici mjesečno imaju više od 50 zahtjeva za smještaj duševnih bolesnika, a isto toliko njih mjesečno i napusti bolnicu.

Ćemalović pojašnjava da se građani svakodnevno susreću s duševnim bolesnicima u zgradama, na ulicama.

– Mnogo ljudi kojima su izrečene dijagnoze duševnog bolesnika hoda po gradu. Samo u prošloj godini sam u četiri-pet navrata predložio mjere smještaja za takve ljude, a također ima još mnogo vještaka koji daju iste takve nalaze vještačenja – smatra Ćemalović.

On ističe da se, i pored uzimanja terapije, bolest može vratiti te da uz te ljude, ukoliko nemaju porodicu, nakon tretmana obavezno treba biti neko.

– Ukoliko takva osoba ne uzme odgovarajuću terapiju, može postati agresivna. Zato je potreban neko ko će stalno biti u kontaktu s njom i signalizirati nam ako se nešto mijenja. Takva osoba mora imati staratelja da vodi računa o njegovom stanju – kaže Ćemalović za Avaz.

On podsjeća i da u BiH ne postoji dovoljno ustanova za duševne bolesnike te da je to pitanje koje treba biti prioritet svima s obzirom na to da takve osobe predstavljaju potencijalnu opasnost. Bez podrške i realizacije prošao je, kako kaže, prijedlog iz bolnice Jagomir da se uz nju napravi još jedna ustanova, jer je na tom prostoru na raspolaganju 300 dunuma zemlje.

Stručnjaci, inače, navode da nakon odsluženja kazne i otpuštanja osobe koja je počinila zločin, a ima obaveznu mjeru psihijatrijskog liječenja, odgovarajuće psihijatrijske ustanove trebaju biti obaviještene da se taj osuđenik pušta kući.

– Ta osoba bi trebala biti pod stalnim nadzorom, da dolazi na kontrole, uzima terapiju i slično. Nadziremo je određeno vrijeme, nakon čega ona, naprimjer, izbjegne nekoliko kontrola, a mi nemamo mehanizam da je prisilimo. Moramo poštovati Zakon o zaštiti lica s mentalnim poremećajima, ne smijemo nikom ući u kuću nenajavljeni niti ga prisiliti na liječenje, osim u slučaju kada je opasan po sebe ili okolinu – pojašnjavaju u Forenzičko-pishijatrijskom odjeljenju klinike na Sokocu.

Zašto čine monstruozne zločine

Načelnica Centra za mentalno zdravlje u Banjoj Luci Ranka Kalinić, komentirajući djela neuračunljivih počinilaca zločina, ocjenjuje da su u 95 posto slučajeva takve osobe u svom djetinjstvu i same bile žrtve zlostavljanja.

– Postoje slučajevi djece iz disfunkcionalnih porodica, čiji roditelji ne mogu zadovoljiti njihove osnovne potrebe i to dijete se povlači. Nekada to nezadovoljstvo traje 15 godina, osoba to trpi i onda odjednom sve eskalira u strašan i monstruozan zločin – pojasnila je Kalinić i dodala da se u stručnoj javnosti to naziva naglo akutno pražnjenje potisnutih emocija.

U svom iskustvu susretala se sa slučajevima gdje sasvim bezazlen povod eskalira do takve destruktivnosti i agresije da cjelokupna javnost ostane zapanjena.

– Tu se radi o potisnutom ili ukliještenom afektu. Takve osobe znaju biti vrlo opasne. Oni koji su konstantno agresivni, njihovo ponašanje rijetko poprimi tako drastične reakcije, za razliku od onih koji se čine mirni i povučeni, a onda sve okolo šokiraju količinom mržnje i bijesa koji iz njih eskaliraju, pa se dogodi da pobiju članove svoje porodice – kaže Kalinić.