Rođen je u mjestu Krivača kod Žepe. Za vrijeme studija u Sarajevu je upoznao svoju suprugu Esmu. Prije rata oboje su živjeli u Vlasenici gdje je Avdo bio zaposlen kao nastavnik u lokalnoj srednjoj školi. Za Bajram 1992. godine Avdo i Esma su otputovali u Žepu u posjetu rodbini.

Tada počinje i agresija na BiH. Avdo ostaje u Žepi i organizuje otpor agresoru , tri i po godine hrabri branioci Žepe pružaju žestok otpor nadmoćnijem neprijatelju. Peti septembar 1995. godine vodi se kao dan smrti Avde Palića jer od tog dana o njemu se više ništa nije znalo. Sama, sa dvije djevojčice, Semrom i Nejrom, ostala je njegova supruga Esma. Borila se dugih 14 godina da pronađe i dostojanstveno ukopa kosti svoga muža.

Nejra je imala samo četiri mjeseca kada je ostala bez babe.

Za Avdu Palića, oni koji su ga poznavali, kažu da je bio nevjerovatan čovjek, klasični bosanski sin .Najviše je bio zabrinut za evakuaciju ljudi koja je trajala nekoliko dana. Ostao je tu do kraja, do posljednjeg konvoja.

U haškoj presudi generalu Vojske RS Zdravku Tolimiru, koji je osuđen na doživotnu kaznu zatvora, kao zločin genocida okvalifikovano je i ubistvo pukovnika Avde Palića, te članova Ratnog predsjedništva Žepe Mehmeda Hajrića i Amira Imamovića, O njegovoj veličini govore i riječi izgovorene devet dana prije nego će biti odveden u smrt: Narode, ne bojte se! Svi ćete biti spašeni! Ja ću biti posljednji koji će izaći iz Žepe! Nijedno dijete neće ostati siroče prije moga! –