Kažu da je ljepota u oku posmatrača. Želeći vidjeti ljepotu i dobro na društvenim mrežama često naiđemo na kreativne ljude koji svojim radom inspirišu. Fotografije su ono što nas privuče a životna priča onih koji su kreatori nas obaveže da istu prenesemo i javnosti. Jednostavno teško je odoljeti i takve priče “sakriti” jer jedan od ciljeva nam je i drugima pokazati da je moguće i da se do cilja dolazi kada načinimo prvi korak. Jedna od onih čije fotografije ručnih radova su nas oduševile jeste i Edita Ahmečanović iz Olova. Edita sa sinom živi u Olovu. Bavi se pravljenjem heklanih lutkica i odjeće.

“Nakon gubitka posla u firmi u kojoj sam radila trebala sam naći nešto drugo. Naučila sam heklati još od malih nogu pa sam odlučila da bih mogla ponovo početi nešto izrađivati,onako za sebe.Tražeci inspiraciju po internetu naišla sam na zanimljive stvarčice za bebe i pomislila sam da bih se mogla oprobati u izradi takve odjeće.Počela sam sa haljinicama,kaputima, kapicama papicama i bilo je baš zanimljivo. Poslije nekog vremena naišla sam na tzv. amigurumi igračke za koje nikad nisam čula. To mi je Izgledalo zanimljivo pa sam odlučila pokušati napraviti jednu. Bio je to moj prvi medo i ispao je baš solidno. Od tada do sad prilično sam se usavršila ,tako da sad izrađujem razne igračke, najviše lutke.To su baš posebne lutke čiju sam originalnu šemu malo promijenila po svom ukusu,tako da se takve lutke ne mogu nigdje drugo naći. To su posebne hidžab lutke (a i bez marame),visine oko 35 cm,mogu se presvlaciti što djeci pričinjava pravo zadovoljstvo,također napravim malo dužu kosu jer djevojčice vole praviti frizure svojim lutkama” kaže za NEON Televiziju Edita.

Naša sagovornica dodaje da se u ovom poslu baš pronašla i da joj pričinjava zadovoljstvo, što je itekako važno. Da bi napravila jednu lutku joj treba četiri do pet dana, a u svaku ulaže ljubav i pažnju kao da za sebe pravi.

“Kad sam prvi put predstavila svoje lutke,interesovanje kupaca je bilo iznenađujuće. Čini mi se kao da su ih baš svi htjeli. Imala pune ruke posla, a kupci su znali čekati i po mjesec (čak i duže) da bi stigli na red. To mi je,naravno, predstavljalo i izazov i oduševljenje, ne samo jer sam mogla zaraditi, već zato što se ljudima zaista dopada moj rad,a to je nešto što nema cijenu. Mislim,čekati po mjesec dana samo da bi dobio lutku znači da taj netko to baš baš želi jer mu se sviđa. Upravo to je ono što mi daje vjetar u leđa i tjera da radim još više” ističe Edita.

Kao što je napisala na stanici, možda lutke na prvi pogled liče jedna na drugu ali svaka priča svoju priču. Jedan lutak, njenih ruku djelo, krasi i Gradsku biblioteku u Olovu.

Editine radove možete pogledati i na njenoj Facebook stranici Eda Made.