“Ne razumijem reakciju tih ljudi. Oni ne znaju šta se desilo, a ružno pričaju i ismijavaju me. To su komentari zlobnih ljudi. Kakav je moral čovjeka koji se smije tuđoj nevolji, kad se to može desiti svakome. U Banovićima to niko ne komentariše. Ja se ne stidim onoga što sam rekla, nije moja sramota što sam pokisla, već onih koji su nam dali loš autobus” – govorila je Melisa Salihović, nakon javnog linča kojem je bila izložena.

Melisa je samo jedna u nizu žrtava iz “manje sredine”, ništa naročito.
Kalesija i Banovići mogu biti dom nekog od nobelovaca, ali će i dalje biti “haha”.
Pjanić može izbaciti Real Madrid još 3 puta iz Lige prvaka, ali i dalje je Kalesija “cindili mindili”, i ništa drugo.

Za njih koji su mogli da biraju gdje će se roditi, to je tako…
Za njih koji imaju velike zasluge za mjesto svog rođenja ne bih trošio riječi, oni (ne svi) su takvi…

-U Sarajevu se nedavno mladić bacio sa zgrade “Avaza”. Strašno. Zbog mnogo razloga, strašno i tužno.
Na sarajevskoj televiziji “Hayat”, jedan (rećemo) tipični Sarajlija je dao izjavu o nemilom događaju.
Sarajlija je bio svjedok događaja, pa poslušajte…

-Prije nekoliko mjeseci, maturantima srednje škole iz Banovića se desilo nešto strašno. Naime, prevareni maturanti ove srednje škole su od putovanja iz snova doživjeli horor putovanje i najlošije iskustvo u svojim životima. Direktor škole je nestao sa novcem od njihove ekskurzije, a maturanti su spavali u autobosu. Autobus je, usput rečeno, i prokišnjavao.
Na povratku kuću, maturante su dočekale kamere FTV-a, a u izjavi za novinare Melisa Salihović, djevojka koja je doživjela veliki šok, je dala sledeću izjavu…

Nakon ovoga, Melisa je mjesecima bila tema svih iskompleksiranih i neupućenih tinejdžera ali i onih starijih, koji na sve moguće načine žele da vide nekoga ko je, na bilo koji način, niži od njih.
—————————–

-Video se pojavio danas (utorak, 29. mart 2011.), i osoba sa tog video snimka dolazi iz Sarajeva.
Kako god pričala ova osoba, koliko god vam to bilo smiješno, on dolazi iz Sarajeva, i ne može (neće!) doživjeti sudbinu Melise.
Niko mu to i ne želi, nadam se…

On nije “seljak”. On je frajer, šaner, paša (…), on je Sarajlija.

-Za kraj bi najbolje “legla” neka narodna, na fazon: “Nije seljak ko je sa sela, nego…”
Ali neka, nema potrebe.
Samo, neki trebaju da dobro izljube svoj rodni list, jer, jedino to i imaju!

–Ova priča je čista izmišljotina, plod bolesne mašte autora, i svaka sličnost sa stvarnim događajima je slučajna… i neminovna!

Admir Karić