Iza vrata pomoćne zgrade porodice Sofić u Dubravama Gornjim danas zatekosmo jedan lijep i hvale vrijedan prizor.

Braća Dedić, dvanaestogodišnji Amar i devetogodišnji Aldin uče svirati sa 81-godišnjim dedom Zaimom.  Dedo Zaim, iako ima godina koje same po sebi nose zdravstvene probleme, kaže da je hvala Bogu dobro.  Zaljubljenik je u instrumente prije svega sazove koje i sam izrađuje. Osim saza naš sagovornik ima i violine, jedna je u njegovom vlasništvu  40 godina.

Radeći neke druge poslove nije imao vremena  da se posveti muzici, a sada je već kroz smijeh kaže star pa i dalje to radi samo za svoju dušu.  Prije nekoliko godina, iskreno priča dedo, bio je napravio pauzu, prestao svirati jer mu je poginuo sin. Dugo vremena mu je trebalo da ponovo uzme svoje instrumente . Morao je kaže nastaviti sa životom mada je tuga u srcu zbog gubitnka najmilijeg nikada neće proći.

Praviti sazove  dedo Zaim je naučio sam. Prvo drvo za saz javor,  dobio je od iz živiničkog naselja Džebari.  Prije toga napravio je dvije šargije. Danas znanje ono koje ima prenosi  dječacima spomenutim na početku. I Zaim, ali i njegovi mladi učenici uživaju u zajednički provedenom vremenu.

U braku sa svojom suprugom Zaim je 59 godina. A objasnio nam je i kako su se upoznali. Bila je to ljubav na prvi pogled koja traje cijeli život.

Od dede Zaima čuli smo svašta. Podsjetili se kako je bilo nekada. Vidjeli kako su godine samo broj i da im se ne treba prepustiti nego uživati u stvarima koje volimo.

A ono možda što je ostavilo i najviše utiska jeste njegova rečenica Najgore je kad čovjek ništa ne zna i ništa neće da nauči.