Rat koji se trenutno vodi oko prijedloga zakona poznatih kao SOPA i PIPA koji bi trebali osigurati zaštitu autorskih prava, odnosno spriječiti online piratstvo, najvjerovatnije će završiti u korist internet sloboda, međutim to sigurno neće biti posljednja bitka ove vrste. sata info] 

Eteričan kakav jest internet će preživjeti u ovom ili nekom drugom obliku, ali stručnjaci upozoravaju da bi mnogo toga što danas uzimamo zdravo za gotovo jednog dana moglo biti narušeno ili čak potpuno nestati.

Fizičko uništenje

Internet se do danas već toliko razgranao i umrežio na sve strane da je postao otporan čak i na bombe, požare i prirodne kataklizme, barem unutar samih država. ‘Morali biste se jako potruditi da pronađete mali broj mjesta na kojima bi se njegova povezanost mogla ozbiljno ugroziti’, rekao je za Life's Little Mysterieskompjuterski naučnik David Clark sa MIT-ja koji je učestvivao u razvoju interneta 1970-ih.

Na primjer u napadima 11. septembra uništen je glavni centar na jugu Manhattana pa je lokalna usluga prekinuta. Ali već 15 minuta kasnije centar je ‘zaliječen’ jer su korisnici zahvaljujući ugrađenim protokolima preusmjereni obilaznim putem.

Ali Clark ističe da bi se internet mogao prekinuti na međudržavnom nivou presijecanjem kablova kojima se između dvije zemlje razmjenjuju internet informacije. Hiljade kilometara podvodnih optičkih kablova koji povezuju kontinente na kopno izlaze na tek nekoliko desetina lokacija da bi se potom razgranali prema milionima kompjuteraa. Kada bi na primjer neko digao u zrak jedno od tih čvorišta u Miamiju kojim se prenosi oko 90 posto internet saobraćaja između Sjeverne i Južne Amerike, njihove internet veze bile bi ozbiljno narušene sve dok se infrastruktura ne bi popravila. ‘Bio bi to početak cyber-rata’, kaže Clark.

Očuvanje podataka

Ali čak i takvi ekstremni prekidi međunarodnih veza ne bi ozbiljno ugrozili opstanak samih web sadržaja. Kopije većine informacija pohranjuju se u postojanim memorijama koje opstaju čak i u slučaju prekida električne struje. Osim toga, prema Williamu Lehru, stručnjaku za internet infrastrukturu sa MIT-ja, korporativni centri koji pohranjuju web sadržaje – od e-pošte do internet vijesti – imaju sofisticirane metode kojima ostvaruju sigurnosne kopije i raznovrsno pohranjivanje podataka, među kojima je i jednostavno pohranjivanje kopija na više lokacija.

Google na primjer pohranjuje kopije svih stranica Wikipedije – one su bile dostupne čak i 18. januara kada je Wikipedija ugasila svoje verzije protestvujući protiv prijedloga SOPA i PIPA.

Ovakvo diverzificirano skladištenje čuva same podatke, ali takođe osigurava i zaštitu od gubitka pristupa nekoj kopiji u slučaju internet rata. Na primjer, kada bi neki server izgubio napajanje, mi bismo možda izgubili pristup nekoj stranici na tom serveru, međutim možda bismo mogli naći kopiju na nekom drugom dostupnom serveru. ‘Ili ako bismo htjeli doći do podataka nedostupnih na serveru u zemlji X, možda bismo mogli naći u osnovi iste podatke na nekom serveru u zemlji Y’, rekao je Lehr.

Internet utrka u naoružanju

Obilje online sadržaja i veza čini internet vrlo otpornim na fizičke napade, međutim, mnogo ozbiljniju prijetnju njegovom sadašnjem stanju predstavljaju državne regulacije i cenzure. U ranim danima arapskog proljeća u Egiptu vlada Hosnija Mubaraka pokušala je ugasiti internet u toj zemlji kako bi onemogućila demonstratore da se preko njega organizuju. To je učinila tako što je pružatelju internet usluga (ISP) naredila da ukine usluge.

‘ISP-ovi imaju direktnu kontrolu nad internetom pa će razvoj situacije u svakoj zemlji ovisiti o kontroli koju vlasti imaju nad njima’, rekao je Clark i dodao: ‘Neke zemlje imaju jaču kontrolu nad ISP-ovima. Kina je više puta u prošlosti isključivala internet u pojedinim pokrajinama’.

‘Međutim, u Egiptu su prošle godine brojni demonstratori pronašli načine da zaobiđu cenzuru, među ostalim, uz pomoć pametnih mobitela kojima su se povezali sa globalnim internetom preko internet mreža privatnih kompanija’, objasnio je Lehr i dodao: ‘Ako bi u budućnosti američka vlada pokušala ugasiti ili ograničiti pristup internetu, mogle bi se uspostaviti slične obilaznice koje bi postajale sve sofisticiranije kako bi regulacijske metode bivale rigoroznije – bila bi to utrka u naoružanju.’

Još jedna metoda restrikcije koja stoji na raspolaganju vlastima jest uvođenje visokih cijena, odnosno poreza kako bi internet postao nedostupan širokim masama.

Lehr smatra da nijedna vlada ne može uništiti internet, međutim može ga ozbiljno ugroziti i učiniti nedostupnim ili neprivlačnim svojim stanovnicima.

Pitanje prave ravnoteže

Loša zakonska regulacija, bilo lokalna ili međunarodna, mogla bi ozbiljno narušiti vrijednost interneta te njegove mogućnosti rasta i razvoja. Mada će neke verzije interneta vjerovatno postojati dok god je čovječanstva, njegova otvorenost bi mogla biti dosta smanjena,prenosi Tportal.

Ova otvorenost je vrlo korisna kako društveno tako i ekonomski, ali takođe je i izvor problema, smatra Lehr – ona omogućuje beskrajne sigurnosne i privatne napade, slanje smeća, virusa, malvera i sl. Ali Lehr je uvjeren da je rješenje u boljim sistemima sigurnosti, a ne u ograničavanju intereneta. ‘Stvaranje ove ravnoteže velik je izazov i posao koji nas još čeka’, zaključio je Lehr.

24sata.info