Adi Softić (25), prije dvije godine diplomirao je kao stipendist s visokim prosjekom na univerzitetima SSST (Sarajevo) i Buckingham (Velika Britanija) političke nauke i međunarodne odnose s dodatnom specijalnošću iz međunarodnog biznisa i marketinga. Prvi je u našem regionu koji je istraživao fenomen „mračnog turizma“, odnosno zašto turisti posjećuju mjesta na kojima se desio genocid za područje BiH.

Prije šest godina široj javnosti postao je poznat kada je od Fondacije „Art For Freedom“, koju su pokrenuli kraljica popa Madonna i kultni magazin Vice.com, prepoznat kao jedini umjetnik-aktivist iz našeg regiona, s performansom „Živa zastava za domovinu“. Njegov rad tada je progašen jednim od 60 najboljih pristiglih u Fondaciju, a uslijedile su i nagrade evropskog i državnog karaktera. Autor je dramatizacije romana „Nevjestinski ponor“ Nure Bazdulj-Hubijar, kojeg je 2013. godine premijerno izveo pod pokroviteljstvom Evropske unije, kao i prvog bh. monomjuzikla iz 2015., čiju realizaciju je pomogao UNDP.

Adi Softić jedini je građanin Bosne i Hercegovine koji je dao intervju za prestižni politički časopis „Newsweek“. Predsjednik je i osnivač Udruženja mladih „DictumFactum“ zajedno sa svojim najboljim prijateljima, dokazujući da je mjesto prebivališta tek formalnost ako se iskrenim namjerama želi promijeniti svijest i stanje u društvu. Autor je izložbenog projekta „Ex Files: Maglaj kakvog smo voljeli“. Projekt se bavi digitalizacijom nakon poplave „preživjelih“ predmeta i fotografija iz privatnih zbirki Maglajlija širom svijeta. Izložba koja se održava jednom godišnje do sada je zabilježila više od 3.000 posjeta, dok je online platforma premašila milion klikova. Projekt su do sada kao počasni laureati podržali bivši predsjednik Hrvatske prof.dr Ivo Josipović te zvijezde kao što su Lepa Brena i Emir Hadžihafizbegović.

Najmlađi je urednik i voditelj nekada kultne emisije „Ja biram goste“ na TV1. Posljednju godinu živi na relaciji Maglaj-Beograd te radi kao konsultant za marketing za nekolicinu inozemnih firmi i obnaša funkciju izvršnog asistenta u Asocijaciji Biznis Servis Lidera BiH (ABSL). Na birou za zapošljavanje proveo je svega 12 sati. Zajedno s majkom pokrenuo je porodični biznis – kozmetičku radnju i vlastitu manufakturu prirodne kozmetike. Sretno je zaljubljen i sa svojom odabranicom živi sasvim običan život, uživa u druženjima s najboljim prijateljima i ponosi se činjenicom da su spojeni iz čiste ljubavi bez obzira na nacionalne prefikse.

Uz svu ovu bogatu biografiju nedavno ste odlučili prihvatiti i jednu kandidaturu. O čemu je riječ?

– Tokom jula ove godine prihvatio sam kandidaturu za Evropskog omladinskog ambasadora po javnom pozivu ureda Evropske unije za Balkan (WeBalkans), gdje se online putem bira 30 najutjecajnijih i najperspektivnijih mladih lidera iz oblasti kulture, sporta, aktivizma, muzike, filma, a finalna selekcija postaje izaslanička „garda“ EU u provedbi projekata u zemljama i zajednicama iz kojih dolaze. Cilj moje prijave jeste da nakon višegodišnje političke opstrukcije u rodnom gradu donesem duh evropske kulture i projekata u lokalnu zajednicu. Također, želim da steknem neophodna znanja i kompetencije, kao i referencu da bi se kulturna slika BiH i Maglaja podigla na viši nivo.

Online glasanje otvoreno je 25. jula. Kakva je to šansa za mlade naše zemlje?

– Više od 220 kandidata iz cijele naše regije takmiči se da bude u 30 najboljih. Šansa je ovo za mlade ljude BiH da dobiju legitimnog predstavnika nove generacije koja spoznaje sve kulturološke fenomene i vrijednosti našeg podneblja i želi raditi na kvalitetnim projektima koji će donijeti kako materijalni, tako i duhovni profit zajednicama iz kojih dolaze kroz njihovo umrežavanje s drugima.

Šta slijedi ako Vas izaberu?

– Slijedi proces uspostavljanja saradnje s drugim izabranim kandidatima (uži krug će biti 30). Zajednički ćemo proći obuke koje će provesti EU, a onda ćemo moći prijeći i na iniciranje i realizaciju projekata o domenima za koje smo se i kandidirali. Lično mi je to motivacija i podrška organizaciji izložbenog ciklusa „Ex Files“ Maglaj. Želim da njime oborimo Guinnessov rekord za najveći broj izloženih fotografija iz svakodnevice i privatnih arhiva. Velika je to šansa, ne samo za mene već i moj rodni grad koji, ma koliko se trudio da me minorizira, zaslužuje da kulturno evoluira do mjesta koje mu je i prije rata pripadalo – visoko i centralizirano.

Kako djevojka reagira na te uspjehe?

– S obzirom na to da nam je odnos u začetku, mnogo je tu podrške, ali i pitanja koja su sastavni dio bilo koga ko ima dodir sa mnom. Uvijek se pitaju odakle snaga i volja koja se kosi s osporavanjima i podmetanjima, kao i odakle želja za radom kada mi to nije egzistencijalno.

Ima li dugoročnijih planova, gdje sebe vidite za 10-15 godina?

– Sebe vidim sretnog s ljudima oko sebe i onim što sam uradio i radim. Zvuči kao kliše, no prioritet su mi zdravlje i sreća, i moja i meni dragih ljudi. Želim biti dovoljno realiziran da i meni dragim bićima mogu pomoći da to postanu. Nemam predstavu gdje će me posao i život odvesti i ne patim od toga da je presudno gdje sam geografski lociran. No, um i sposobnost da čisto i bistro mislim i donosim odluke su krucijalni. Onog trenutka kada mi je u glavi tijesno mijenjam navike i ljude, desilo se eto i geografsko mjesto. Sarajevo me je počelo gušiti pa sam se na zaprepaštenje svih vratio u Maglaj i neskromno mogu reći za sitnih 25 banki napravio krupne korake i stvari koje su dobre po moju, ali i egzistenciju ljudi kojima sam za života dužan. Možda je to i dokaz da nije bitno u današnjem vaktu gdje ste locirani već koliko možete i šta znate raditi. Tada će se kockice same slagati.

Namjeravate li ući u politiku, šta biste sve promijenili kada biste imali političku moć u BiH?

– Predizoborna je godina i oduševljen sam da su mi se javile političke stranke svih profila i da žele da budem njihov kandidat ili barem saradnik u planiranju i vođenju kampanje. Vrlo je izgledno da ćete me možda nekih narednih izbora vidjeti na listama, ne bježim od politike, jer smatram da se stvari moraju mijenjati iznutra. Stara fraza kaže da riba od glave smrdi, valjda moja nekim ulaskom u taj svijet neće zasmrditi. A to šta bi se promijenilo? Atmosfera i pristup radu. Toliko smo puni potencijala i priče, a na realizaciji stanemo i čekamo da „pokupimo kajmak“ pa kukamo, ako i mi kašikom ne zagrabimo. Ne bismo nosali kašiku u džepu niti bi kajmak bio prioritet. Omogućio bih razvoj u domenu atrofirane administracije koja nam ne da naprijed i usmjerio i saradnike i narod ka stvarima u kojima smo dobri. Nema vrjednijih, ali često i lijenijih ljudi od nas. I dobro bih klasificirao – svako u svoj domen i da vidimo rezultate i kompetencije. Možda idem predaleko, ali siguran sam da je to ključ. Siti smo više oratora, koji ništa ne mijenjaju. Mislim da bih bio dobro osvježenje i motivacija da se i ostankom ovdje može mijenjati i lijepo živjeti.

Izvor: azra.ba