“Sa kahvom sve počinje i sve završava” kaže Ibro Džananović. Kahvom su danas počeli i  drugi “Susreti kahvedžija” . Mnogobrojni gosti iz gradova Bosne i Hercegovine, zemalja regiona kao i dijaspore danas su se  okupili u restoranu Zates na Međašu.

Prvi susreti upriličeni su prošle godine, 12. augusta, u Srebrenici . Bilo je oko 150 kahvedžija.

“Ja sam osnovao grupu na Facebooku ” Kod Ibre na kahvi”, ta grupa se uvećala i ljudi su željeli da se sastanemo i uživo, da to ne bude samo virtuelno. U toj grupi ima pjesnika, slikara i drugih umjetnika. Tako da smo prošle godine  upriličili susrete i  pjesničko veče. Danas, u Kalesiji  promovišemo zbirku pjesama “Srebreničke suze” grupe autora. Također, imamo i izložbu slika našeg Muhameda Džananovića iz Kalesije”- kazao je Ibro Džananović predsjednik društva kahvedžija.

Prisutni u restoranu “Zates” danas su se družili uz kahvu ali i lijepu pisanu riječ, izložbu slika. Ilahijom i sevdalinkama susrete je uveličala i Nisveta Junuzović. Stihove iz zbirke “Srebreničke suze” čitali autori zastupljeni u zbirci.

“Mi promovišemo našu kulturu, tradiciju i lijepe običaje. Bosansku kahvu podižemo na pijedestal, jer ona to zaslužuje. Bosanska kahva je naše nacionalno piće. Već znamo da se pije sa saburom i ne ide bez lijepih i iskrenih razgovora. Naša kahva je najljepši lijek za naše duše. Bosanska kahva ne trpi žurbu ni trku. Bosanska kahva je odnos prema životu.” – kazao je Ibro Džananović

Dodijeljene su i zahvalnice onima koji promovišu kulturu i tradiciju. Za kraj Džananović kaže da je cilj ovakvih susreta druženje i stvaranje novih prijateljstava.

Naredne godine “Susreti kahvedžija” u nekom drugom gradu

Riječ kahva (koriste se još i riječi kafa i kava) u jezike naroda ovih prostora došla je od turske riječi kahve, koja je, opet, nastala od arapskog izraza qahwah. Upravo tim putem, od Jemena i Arabije, pa preko Istanbula i duž Balkanskog poluostrva kahva je sa Osmanlijama i stigla do naših krajeva.

Sprva se posluživala isključivo u bogataškim kućama. Ipak, nije dugo ostala privilegijom bogatih, pa se u sarajevskoj čaršiji počinju otvarati kahve (kahvane, kafane), koje veoma brzo postaju centrima društvenog života. Iz čaršije se ovaj običaj razmilio po sarajevskim mahalama i sokacima, ušao u svaku kuću i postao neizostavan dio svakodnevnice.

Nekad je postojala razlika između muškog i ženskog fildžana. Muškarci bi pili jaču kahvu i to veoma često, sa svima sa kojima bi tokom dana imali kakvog posla, pa je njihov fildžan bio malen „ko oko“. Ženski fildžan bio je nešto veći, a žene bi u stara vremena obično pile tanju kahvu, ili bi u nju dodavale mlijeko.

Danas, u Bosni i Hercegovini nezaobilazan napitak. Pije se odmah nakon ustajanja i nekoliko puta na dan. A vidimo da je i zaslužna za nastajanje novih lijepih priča.