Iako mladi napuštaju svoju državu kako bi van njenih granica sebi obezbijedili egzistenciju i “normalne” uslove za život, tako ima i onih koji ipak ostaju i bore se kako bi sebi osigurali posao a ujedno i sigurnu budućnost.

Jedan od njih je dvadesetjednogodišnji Abid Malić iz naselja Pale nadomak Srebrenice, koji godinu dana sam vodi svoju mini farmu u kojoj ima deset muznih krava. Farmu je naslijedio od oca koji je nažalost prije godinu dana preminuo od kako kaže Abid, posljedica ranjavanja u proteklom ratu.

Njegova porodica je izbjegla u toku rata, a 2000. godine kada je pokrenut povratak u Srebrenicu i oni su se vratili. Zahvaljujući donacijama, porodica Malić je dobila kuću u kojoj žive, a glavni izvor finansija bila je invalidska penzija oca.

Novi život, težak početak

Kako je vrijeme teklo, potrebe su rasle, trebalo je više novca kako bi se moglo finansirati školovanje troje djece, zbog čega je Abidov otac odlučio da pokrene posao koji je Abid kasnije preuzeo. Krenuli su od jedne muzne krave, da bi nakon kratkog perioda imali deset. Kako su stalno ulagali u svoj posao, tako su i napredovali, uspjeli su kupiti i svu potrebnu mašineriju.

-Prošlo je petnaest godina od našeg povratka, moj otac se u januaru razbolio i nažalost preminuo. Ja kao najstariji sin preuzeo sam odgovornost hranitelja porodice”, prisjeća se Abid.

U početku je bilo teško, otkriva Malić, prije je otac vodio taj posao, a on se našao u potpuno novoj ulozi za koju nije bio spreman.

-“Otac je sve razmišljao o tome i odjednom sam ja morao, bilo je stvarno teško. Prošla je godina dana kako je babo rahmetli, sada sam hvala Bogu dobro, opstao sam u ovom poslu i napredovao još više”, ističe Abid.

Abidu nekada treba i pomoć za šta su komšije tu, kaže on. On obrađuje oko 100 dunuma zemlje, bavi se uzgojem malina a uz to i briga o kravama, čije mlijeko svaki dan prodaje gradačačkoj mljekari.

Naporan posao ali profitabilan

Da je naporno, jeste, poručuje Abid. Bez obzira na sve to, on naglašava da se isplati jer zna da ima siguran posao i da može brinuti o majci i bratu.

-“Moj dan započinje ustajanjem u 06:00 sati. Odlazim sa majkom u štalu, gdje pripremimo hranu za krave i gdje ih muzemo. Kada to završim, mlijeko vozim u Potočare u otkupnu stanicu koja je udaljena četiri kilometra od moje kuće. Kada se vratim vrijeme je za dalji posao, ako je sezona trave, kosimo travu, sušimo i baliramo. Navečer u 19:00 sati ponovo se ide u štalu i vozi se mlijeko, što znači da moj radni dan završava oko 20:00 sati”, dodao je Malić.

Abid ne planira da se zaustavi na ovome, on želi da proširi svoj posao.

-“Želim da štalu koja je trenutno duga dvadeset metara, još proširim za pet vezova. To planiram da predam bratu kada završi školu, da ne mora tražiti posao, to mu je bar sigurno”, akcentuje Malić.

Rad, reda i disciplina se uvijek isplate

Naselje Pale je pusto govore komšije, zbog čega im je drago što se Abid bori za svoju budućnost.  Mladi odlaze, traže sigurniju budućnost izvan svoje države, iako ima posla, navodi Abid.

-“Obaveza je puno i jeste ponekad naporno, ali ja uživam u svemu tome. Pored krava imamo i 3 dunuma koje obrađujemo mati i ja i hvala Bogu stižemo sve. Sreća je pa su maline van sezone teškog rada sa kravama, tako i uspijevamo sve”, otkriva Malić.

Mladi tvrde da nema posla

Abid za kraj dodaje da se ovim poslom želi baviti i u budućnosti, sa akcentom na to da se neće zaustaviti na dosadašnjim postignućima.

-“Mladima u Bosni i Hercegovini preporučio bih da se, ukoliko imaju mogućnost, bave poljoprivredom, te da krenu od ničega a da sanjaju veliko i najvažnija stvar u životu jeste da budeš dobar čovjek, jer se dobro dobrim uvijek vraća”, zaključuje Malić.

On dodaje da se od poljoprivrede može živjeti, te da od kukanja i čekanja nema ništa.

-“Ko god hoće da se bavi time može da živi, jer majka priroda nam vrati duplo ono što uložimo i to bez ikakve protuusluge”, tvrdi Malić.