Ibro Tubić je omaleni glumac amater,koji kao amater radi na daskama koje život znače već 39 godina. Znan je po svom nadimku Cicko,kojeg je dobio u osnovnoj školi od nastavnika koji se zvao De La Kroče Spartako,i to zato što ga je šaljivi Ibro podsjećao na ekstravagantnog prijatelja Cicka.

Kada  ste shvatili da je gluma vaš poziv i ono što želite da radite u životu?

Moj nastavnik koji mi je dao i nadimak me uključio u dramsku sekciju, bila je to drama Branka Ćopića “Orlovi rano lete”,i zapravo se oduvijek bavim glumom. Otprilike se od 8 godine života bavim glumom. Bio sam tako mali,zakržlj’o,nisam se mogao baviti nikakvim sportom pa sam počeo sa glumom.

Kako je dalje tekao vaš život i vaši glumački angažmani?

Otišao sam u Beograd i tamo ostao do 91.godine, tamo sam radio u vojnoj firmi. Radio sam s Milić Žikicom, glumac amater, s kojim sam obišao čitavu Jugoslaviju. Na B92 sam radio dramu isto sa Žikicom i sve to amaterski. Poslije rata sam se posvetio komediji i do danas radim komediju na Televiziji Živinice. Radio sam na Tv Tuzli, a taj materijal je poslije otišao na Televiziju Vogošća gdje je do danas. Osnovao sam KUD 23 Kalesija, da bi u skoro vrijeme opštinari osnovali KUD Halisije,a ja još uvijek imam pečat kao uspomenu na to vrijeme.

Ko su vam najveći uzori i s kim bi imali želju da radite u budućim predstavama?

Idol mi je Abdulah Sidran, Rade Šerbedžija, Zijah Sokolović. Zijah Sokolović mi je idol što se tiče drame. Volio bi da radim s Abdulahom Sidranom, da mi on bude scenarista, a ako je riječ o komediji s Zijahom Sokolovićem. Volio bi raditi is a Muharemom Osmićem, on je ozbiljan ko koma.

Za čim najviše žalite u svom dosadašnjem životu i radu?

Nostalgičan sam za državom, da me ne shvate pogrešno ,ja ne mislim nikom zlo, ali boli me kod bošnjačkog naroda što se krije. Cijela današnja situacija me boli od poglavara do vladara. Tako lijepa zemlja, tako lijepa mladost.. Svojim primjerom dokazujem kažu meni kako ti danas nastupaš pred hiljadama ljudi a sutra radiš kao konobar. Znate ja radim ono što me usrećuje.

Pripremila: Alma Osmanović