22.feb.2012
Sa rastom temperatura dolazi do pokretanja snježnih lavina, što je posebno opasno na saobraćajnicama kroz riječne kanjone, a u BiH većina puteva je takva, kazao je za Fenu predsjednik i instruktor sarajevskog “Kluba spasavalaca 2000” Pašaga Grbo uz napomenu da je nakon Slovenije, BiH najpodložnija lavinama na prostoru zapadnog Balkana.
Iz helikoptera koji su prethodnih 15-tak dana korišteni za spašavanje stanovnika, kaže Grbo, uočeno je bezbroj lavina na različitim područjima BiH.
Nakon lavina suhog snijega, sada dolaze lavine mokrog snijega, dok se u kanjonima i na šumskim područjima pokreću tzv. talne lavine (lavine tla) koje ruše sve pred sobom. Nastaju nakon što lišće pod snijegom postaje mokro i klizavo kao ledena ploča sa koje snijeg “sleti”.
Kako se u BiH niko profesionalno i institucionalno ne bavi problemom lavina, preostaje individualna zaštita koja znači oprez i svjesnost o eventualnoj opasnosti.
Za razliku od drugih zemalja gdje na putevima postoji pasivna zaštita u vidu metalnih šipki visine do dva metra sa poprečnim gredama, koje “amortiziraju” snagu snijega, učesnicima u saobraćaju u BiH preostaje oprez kao jedina mjera zaštite.
Grbo upozorava da su kretanjima snježne mase izloženi gotovo svi putevi u BiH, a posebna je opasnost na putu Sarajevo – Foča (dolinom Bistrice), na putu prema Busovači (dolinom Lašve), na putu prema Jajcu, u kanjonu Neretve, te na putu prema Višegradu.
Vozačima savjetuje da drže odstojanje od 100 metara između automobila, jer će u slučaju lavine manje vozila biti zatrpano, može se ukazati pomoć onima koji su pod snijegom, a spasiocima će vozači-očevidci dati preciznu informacija o mjestu nesreće.
Upozorenje vozačima i ljubiteljima prirode također i na “snježne streha ” nastale zbog vjetra, a koje se kad snijeg ovlaži i oteža otkidaju i povlače za sobom mase snijega.
I sela koja gravitiraju planinskim masivima Bjelašnice, Maglića, Zelengore, Prenja, Vlašića i dijela Veleža, također spadaju u “lavinska područja”. Mnogi toponimi sa rječju plazina ili usov što su narodni izrazi za lavinu, to potvrđuju ( npr. Mitrin usov iznad Tjentišta je mjesto gdje je ta žena idući po drva stradala u lavini). Nekad, kad nije bio razvijen planinski i zimski turizam u lavinama je stradavalo mjesno stanovništvo i učenici pješačeći do škola.
“Radeći 50 godina na spašavanju ljudi naučio sam da nesreće dolaze isključivo zbog nepoznavanja planine i ćudi prirode koju treba ‘nadmudriti’ razumom i znanjem. Lavina je predvidiva opasnost, a tzv. adrenalin je poguban”, kaže Grbo.
Skijašima, borderima i planinarima se savjetuje da prilikom prelaska okomitih padina to čine uvijek pri vrhu, jer se tu pokreće najmanja količina snijega. Izuzev kamenitih terena i pašnjaka, na svim drugim terenima sa nagibom od 15 do 65 stepeni dolazi do pokretanja snježne mase i njenog pretvaranja u lavinu. A pred lavinom se ne može pobjeći, jer je brzina kretanja snijega 400 kilometara na sat.
Nažalost, jedini koji se bore sa lavinama su spasioci, ali oni uglavnom djeluju post festum, da pronađu tijelo stradalog, jer je vrijeme preživljavanja pod snijegom (u lavinama mokrog snijega to je 3-5 minuta) prekratko da bi se unesrećeni živ evakuirao.
“Kluba spasavalaca 2000” ima 52 člana koji su završili obuku po međunarodnim standardima jedinstvenim u cijelom svijetu. Tu je i jedan broj “pripravnika” koji treba da prođu još šest vježbi tokom dvije godine.
Diploma spasioca ne dobiva se lako.
“U pitanju su životi u borbi sa (ne)vremenom, stihijom, vodom, planinom, snijegom, speleološkim objektima ili u urbanim područjima sa visina nebodera, ali i životi samih spasioca koji zajednički djeluju”, kaže na kraju razgovora za Fenu predsjednik i instruktor “Kluba spasavalaca 2000”, Pašaga Grbo uz opasku da se lakše stiče fakultetska diploma i naučno zvanje, nego diploma spasioca.
Ovog “sibirskog” februara ti ljudi su u Sarajevu izveli 43 interventne akcije transporta pacijenata, dostave hrane…Iako rade volonterski i sa vlastitom opremom, zadovoljni su jer spašavaju ljudske živote.
“I kad bih se ponovo rodio, opet bih radio ovaj posao, jer osmjeh i zahvalnost spašenih ljudi najveća su nagrada”, kaže na kraju razgovora predsjednik “Kluba spasavalaca 2000”, Pašaga Grbo.