Konce je pravio od kaiša iz automobila, igle od kišobrana. Snalazio se na razne načine kako bi produžio vijek cipelama, patikama a posebno vojnim čizmama u toku agresije na Bosnu i Hercegovinu. Po cijelu noć znao je popravljati čizme kako bi hrabri vojnici, najbolji sinovi imali koliko toliko, adekvatnu obuću za sve izazove koje ih očekuju na liniji odbrane domovine, slobode, sugrađana, porodice…

Osmo Alispahić ostao je rano bez roditelja, kako kaže nije ga imao ko školovati pa se morao sam boriti za svoju egzistenciju. Dok je otac bio živ, bavio se popravkom obuće pa je Osmo kao dječak volio to posmatrati. Nije to bilo puko posmatranje, ispostavit će se kasnije. To je bio učenje zanata.Međutim za uspješno bavljenje obućarstvom potreban je i repro materijal a toga nije bilo. Naš sagovornik snalazio se kako znao i umio. Znao je najbolje kažu njegove komšije koje su mnogo godina nosili istu obuću zahvaljući popravci samoukog obućara.

” Znao sam od prijatelja uzimati stare čizme ili ženske torbice i od toga pravio materijal koji mi je potreban za popravku druge obuće. Najgore mi je bilo za ljepilo. Neku obuću moraš zalijepiti ali nije bilo kvalitetno ljepilo pa sam morao šiti ili koristiti eksere” objašnjava Osmo čija je ljubav osim obućarstva bila i fotografija. Amaterski je kaže fotografisao veselja, teferiče..

Zanati u Bosni i Hercegovini izumiru, međutim ljubav zanatlije prema poslu nikada neće. Svojim primjerom pokazao nam je i dokazao Osmo Alispahić a njegovu priču pogledajte u utorak u emisiji Sasvim (ne)obične priče koja je na programu NEON Televizije sa početkom u 19:00 sati.