U prošlosti je gradski prijevoz važio za jeftinije i pristupačnije prevozno sredstvo dostupno svim građanima, bez obzira na njihovo finansijsko stanje. Danas, barem na području Tuzlanskog kantona, to nije slučaj jer cijene divljaju iz dana u dan.

U Tuzli je gradski prijevoz u privatnom vlastištvu, zbog čega je, čini se, nemoguće reagovati i utjecati na cijenu karata.

Cijena gradske karte u jednom pravcu u Tuzli nekada je koštala jednu konvertibilnu marku. Prvo poskupljenje je bilo za 0,50 KM, a ubrzo nakon toga uslijedilo je i dodatno te gradska karta trenutno košta 2,50 KM. Uporedimo li to s drugim gradovima Bosne i Hercegovine, poput Banje Luke, gdje košta 2,30, Sarajeva 1,40 ili Mostara 1,50, jasno je da Tuzlaci plaćaju najskuplji javni prijevoz u državi.

“Mjesečna karta na relaciji Puračić – Tuzla je iznosila 133 KM, međutim, u augustu je poskupjela na 146 maraka, što nije mala razlika. Karte svakih nekoliko mjeseci ponovo poskupljuju. Moja relacija je uglavnom Tuzla – Aerodrom, što je oko 13 kilometara, bilo je poskupljenje prije mjesec, sada plaćam 89, a prije je bila 75. Nemamo riječ, da makar dolaze na vrijeme, i onda natrpaju, natrpaju autobuse da ti možda nisi ni bezbijedan putovati, ali eto mora se, žalosno je što su učenicima strašno skupe karte”, poručuju ogorčeni građani.

Primjera radi, školarci koji putuju iz Kalesije do Tuzle sada plaćaju mjesečnu kartu 105 maraka, dok studenti plaćaju 120. Prošle godine je taj iznos bio skoro 50% manji, a da su cijene postale neprihvatljive jasno je svima, zbog čega se ova tema našla i na sjednicama Gradskog vijeća Tuzla. Traži se rješenje, ali sve je još pod upitnikom.

“Trenutno Grad Tuzla nije u situaciji jer nemamo ugovor s Gradskim saobraćajnim preduzećem. To je privatno preduzeće koje datira još od 1998. godine”, ističe Nataša Perić, predsjedavajuća Gradskog vijeća Tuzla (SDP).

Sve su glasniji pozivi da se taj monopol mora ukinuti.

“Gradski i prigradski saobraćaj ne plaća autobuska stajališta, koja su u vlasništvu Grada Tuzle, a dižu cijene na 2.50 KM. Ono što Gradsko vijeće mora učiniti jeste prije svega da ukine monopol, da ukoliko neće GIPS da smanji cijene, da se krenu naplaćivati autobuska stajališta i da se onda od tog novca sufinansiraju karte za školarce, nezaposlene, da jednostavno smanjimo cijenu karata”, priča Omer Berbić, vijećnik u Gradskom vijeću Tuzla (NS).

Kakav epilog će imati ova priča ne zna se, no jedno je sigurno, imajući u vidu i sva ostala poskupljenja s kojima se građani suočavaju uz cijene karata, teško se može reći da ovdje neko živi. Ljudi ili preživljavaju ili pakuju kofere, prenosi FTV. klix.ba